Intervju Radničke borbe s radnikom Poljoprerade u štrajku

Zbog neisplate plaća i doprinosa, kao i nesigurne budućnosti firme, radnici Poljoprerade iz Hrvatskog Leskovca stupili su u štrajk, te uspostavili svoju kontrolu nad tvornicom. Međutim, nakon nešto više od tjedan dana zaštitari unajmljeni od strane kapitalista su izbacili radnike iz tvornice, te im zabranili pristup.

Netom nakon tog događaja, ispred tvornice okupirane odredima zaštitara, obavili smo razgovor s jednim od radnika aktivno uključenih u štrajk i preuzimanje tvornice.

RB : Možete li nam se predstaviti, opisati uvjete koji vladaju u tvornici u kojoj radite, te navesti osnovne razloge zbog kojih ste, zajedno s ostalim radnicima, stupili u štrajk?

Zdenko : Ja sam Zdenko Kornet, djelatnik zaposlen u tvornici stočne hrane i u ovoj tvornici radim 19 godina. U tih 19 godina, a to mogu i dokazati papirima, nisam imao niti jedan neopravdani izostanak. Uvijek sam radio za ovu firmu od koje sam živio i vjerovao da će od toga nešto biti, te othranjivao obitelj. Ali nažalost poslovanjem naše petorice vlasnika mi tonemo sve dublje i dublje – ne od prošlih mjesec dana, ne od prošle godine kada je ova recesija zahvatila državu- već unazad nekoliko godina.  Sve do prošle godine mi smo primali plaću redovito, pa smo se tješili da će se situacija nekako riješiti. No, već unazad dvije godine nisu uplaćivani doprinosi. Od prošle godine, čini mi od osmog mjeseca, kokoši nisu dobivale hranu redovito. Firma je po mojim informacijama vrijedna nekih 25 milijuna kuna, a firma je zadužena, odnosno pod hipotekom, nekih 80 milijuna kuna. Mi smo do sada vjerovali da će biti nekakvih pomaka, da će se nešto riješiti. Nažalost, u zadnje smo se vrijeme uvjerili kako je njihova jedina opcija da se proda zemlja koju su uzeli pod dug, te da se firma ostavi u stanju u kakvom je. Svi su dosadašnji razgovori s direktorom bili lažna obećanja i niti jedno se nije obistinilo. Mi smo sada već na kraju četvrtog mjeseca i od Nove godine slušamo obećanja : „ isplatit će se zaostale plaće i ići ćemo na redoslijed isplate plaća koji vam je bio prije.“

RB : O koliko se neisplaćenih plaća radi u ovom trenutku?

Zdenko: Imamo jedan dio djelatnika koji i dalje nisu dobili plaću za prvi mjesec, a imamo i one koji još od Nove godine nisu dobili niti lipe. Moram reći da smo se za plaće za jedanaesti i dvanaesti mjesec izborili štrajkom koji je trajao od 25. 2. do 5. 3. Za to smo se izborili samo štrajkom – ne nekakvom njihovom dobrom voljom nego samo našim aktivnostima. Obavijestili smo sva ministarstva – poljoprivrede, pravosuđa, financija – podnijeli smo zahtjev za pokretanjem stečajnog postupka. Još uvijek nismo dobili povratnu informaciju niti obavijest o stečaju. Firma je u blokadi – firma je dužna doprinose, firma je dužna plaće. Mi u ovome trenutku još ne znamo što napraviti i razmišljamo o svim radikalnim potezima. Za sada smo ušli u štrajk i preuzeli tvornicu. U štrajku smo bili od 25.2 do 5.3. i zatim od 6.3. do sada, a preuzimanje tvornice je nastupilo pretprošlog petka. Međutim, uvijek smo tijekom trajanja štrajka i preuzimanja tvornice radili one nužne poslove koji su bili dogovoreni – puštali smo sirovinu i radili smjesu, hranili smo kokoši, te puštali vlasnika i direktora u tvornicu. Zadnje opcije su zatvaranje pruge Zagreb – Karlovac i štrajk glađu. Vjerujem da ćemo o tome zaključiti kroz dan – dva, ako ne i danas.

RB : Tokom današnjeg dana došlo je do komplikacija – zaštitari su vas izbacili iz tvornice?

Zdenko : Da. Zaštitari su sinoć upali u tvornicu i izbacili nas, radnike koji smo čuvali firmu. Sada nas više uopće ne puštaju unutra. Zaštitari ispunjavanju volju vlasnika i onemogućavaju nama kao djelatnicima da uđemo u krug tvornice i ispunimo ovaj nužni dio posla koji je bio dogovoren između direktora i sindikalnog odbora. Mi smo čuvali firmu da ne bi došlo do krađe i da ne bi došlo do oštećivanja. Sve ove dane smo imali dežurstva upravo zbog tih situacija i uvijek smo dolazili na razgovore sa vlasnicima i sa direktorom, pazili da se odvijaju svi nužni poslovi, da ne dolazi do ugibanja kokoši. Nažalost, nije bilo dovoljno sirovine i nismo imali s čime raditi. Mi smo omogućili nabavljanje hrane za kokoši, a oni su poslali državnog inspektora tek kada se ona nalazila u hranilicama, tek u subotu,  i zbog toga nisu mogli vidjeti kakvo je bilo pravo stanje. Suočeni smo s tolikim podmetanjima i bojim se ekscesa. Pokušavamo smiriti jedni druge da ne dođe do nekih problematičnih situacija, ali ne će to još dugo moći trajati.

RB : Koji su vaši minimalni zahtjevi da izađete iz štrajka?

Zdenko : Tražimo isplatu plaća za prvi i drugi mjesec i dogovor, dakle ne direktno davanje, za isplatu doprinosa koji tokom dvije godine nisu isplaćeni, uz donošenje plana za oživljavanje firme i njezinu reorganizaciju. Uvijek smo za razgovor s njima, no kod njih su samo prazna obećanja iz dana u dan. Evo, danas su nam rekli da pričekamo do petka, da će u petak isplatiti plaću. To je za četiri dana, a u petak će nam reći da nemaju, da pričekamo…Tako su opet kupili deset dana mira. Na taj način nas lažu, no ne kroz protekla dva – tri tjedna, već od protekle godine. Od svih institucija na koje smo se žalili, od svih ministarstava, još uvijek nemamo nikakve povratne informacije. Iz dana i dan imamo sve manje strpljenja. Najviše smo razočarani u pravne institucije. Naš zakon je omogućio da firma koja posluje za vrijeme blokade – ne uplaćuje doprinose i ne isplaćuje plaće – može poslovati nekoliko godina. Gdje su ove institucije koje moraju kontrolirati, gdje su svi ti inspektori?

RB: Na koji način je odlučeno o preuzimanju tvornice i kako će se odlučivati o ostalim mjerama?

Zdenko : Prošlog četvrtka je održan sastanak između predstavnika sindikata i direktora, gdje su predstavnici uprave došli s papirom na kojem su napisali da im 40% ljudi više nije potrebno, bez ikakvog plana zbrinjavanja tih ljudi, niti uočavanja da velik dio tih ljudi mogu poslati u mirovinu. Nadamo se što skorijem kraju ovoga svega, a mi ćemo poduzimati sve radikalnije poteze kako će vrijeme prolaziti. O svim narednim potezima odlučujemo svi zajedno – na skupu svih radnika koji su u štrajku i odlučujemo konsenzusom. Nitko ne povlači samostalne poteze, već sve dogovore donosimo svi zajedno. Tako smo se dogovorili i o blokadi tvornice u kojoj smo puštali i vlasnike da uđu, no direktor nam se nažalost nije javljao. Kada smo preuzeli tvornicu uspostavili smo i dežurstva – popodnevne i noćne smjene, kako u tvornici, tako i na farmi. Mi smo čuvali ovu imovinu, no oni je nisu čuvali – oni su je pokrali i doveli nas u ovu situaciju.

RB : Radnici Jadranske pivovare su također preuzeli tvornicu, no oni su zabranili ulaz upravi. Mislite li da je to bio mudriji potez?

Zdenko : Vjerojatno je bio mudriji. Za sada smo u svemu što smo pokušavali imali  ljudskosti i dobre namjere i još uvijek gledamo da ne idemo na one sasvim radikalne poteze. No mislim da smo pogriješili i da ih nismo smjeli pustiti na nikakav razgovor i nikakav dogovor unutra dokle god nisu donijeli ono što smo im napisali vani na porti i ono što smo im rekli u petak ujutro : dajte nam plaće, donesite novce, donesite plan za rješavanje ovih doprinosa i donesite program restrukturiranja ove firme. Sve smo više razočarani i sve smo više za sve oštrije i radikalnije poteze.

RB : Je li bilo izraza solidarnosti prema vašoj borbi od strane drugih radnika i drugih društvenih skupina?

Zdenko : Imali smo potporu nekoliko firmi, nažalost nemam točnu informaciju o kojima se radilo. Slali su nam peciva, slatkiše, dobivali smo za gablece, sokove…

Trenutno smo u suradnji s mještanima Hrvatskog Leskovca. Ja sam razgovarao s Mjesnim odborom i imamo punu podršku mještana. Imamo i dosta dobar odaziv i velik broj ljudi je rekao da će biti uz nas kada će doći do zatvaranja pruge. Sami će se mještani dignuti, ne samo vezano uz Poljopreradu, već vezano uz opću situaciju u državi i gradu.

RB : Čini li Vam se da u cijeloj zemlji dolazi do radikalizacije radničkog otpora, širenja štrajkova i preuzimanja tvornica?

Zdenko : Točno. Nažalost, bojimo se toga, ali mislimo da će nas dosta izaći na ulice i da ćemo na njima biti dosta radikalniji. Ovo je sada situacija gdje je otpor još lokalno raspršen po firmama. Ako se nešto uskoro ne dogodi, svi ćemo se ujediniti i izaći zajedno na ulice. Bit će nešto slično, ako ne i gore od onoga što je bilo u Grčkoj.

Koliko god se to sve medijski zataškavalo jako puno ljudi jedva preživljava, jako je puno ljudi gladno, jako puno ljudi ne može izdržati ovu situaciju.

RB : Složili biste se da treba više poduzeti u ujedinjavanju radničkih borbi i da se stvar još uvijek previše nalazi samo na lokalnom nivou.

Zdenko : Da, previše je na lokalnom nivou. Potrebno je da se svi udružimo i potrebno je daleko više sindikalnoj jedinstva. Trebamo to podići na viši nivo i izaći na ulice.