Objavljujemo pismo radnika koji već šest mjeseci nije primio plaću svome direktoru. Zbog zaštite radnika nismo objavili osobne podatke i naziv firme. Pročitaj detaljnije

Praonica Plat je osnovana 1987. godine u Dubrovniku pri hotelu Plat, a radila je sve do 1991. Nakon završetka rata biva privatizirana i predana većinskim dijelom donedavnim vlasnicima među kojima se ističu Ivo Zec i Pero Srijemsi. U sezoni je praonica Plat, prema riječima radnika, uvijek odlično poslovala i radila punom parom, ali radnicima se ipak prijetilo otkazima, te su morali raditi u neljudskim uvjetima. Da stvar bude zanimljivija, jedan od većinskih vlasnika je osnovao svoj vlastiti obrt, naravno u toj branši, a radnici smatraju kako postoji velika mogućnost da je upravo praonici Plat vlasnik oduzimao velik dio posla kako bi svojoj vlastitoj praonici priskrbio što više klijenata. Prije 2 godine ovaj pogon kupuje poduzeće Labud d.o.o. i ostavlja istu upravu kao onu koja je preuzela praonicu u vrijeme privatizacije. Nakon samoubojstva Ive Zeca iz neutvrđenih razloga prije 8-9 mjeseci praonicu Plat je preuzeo slovenski biznismen Igor Tomazin. Trenutno je u praonici Plat 15-tak stalno zaposlenih radnika, a u jeku turističke sezone primaju još 15 sezonskih radnika. Praonica Plat obavlja poslove kao što su pranje i glačanje rublja, posteljine i ostalih stvari velikom broju hotela i restorana na dubrovačkom području (Plat, Astarea, Cavtat, Albatros, Epidaurus, Croatia, Argentina, Osmine, Mline…). Postoje brojni primjeri nepravilnosti i kršenja radničkih prava u praonici Plat. Pročitaj detaljnije

Moj zaključak nakon 8 godina radnog iskustva je da ne postoji poslodavac koji će svoje radnike staviti na prvo mjesto ili barem na mjesto koje im pripada zajedno sa svim pravima koje imaju kao ljudi i kao radnici, a koje im država ujedno zakonom garantira, ali ne provodi i ne osigurava provođenje. Razlog je velikim dijelom što se država i poslodavci okreću jedino profitu, što je imperativ današnjeg kapitalističkog uređenja i sustava u kojem živimo. I to treba mijenjati. Treba mijenjati sustav i društvo. U ovome društvu kakvog danas imamo, radnik nikad neće prestati biti rob i žrtva, iskorištena roba. Sve više postajem toga svjesna i kada pomislim da ću to morati biti još 37 godina, te da ću na kraju svog životnog vijeka možda morati kopati po kontejnerima i/ili liječiti dijelove tijela čije sam zdravlje darovala poslodavcu svojim iscrpljujućim radom, a čijim rezultatom (novcem) on sada vozi novi Audi, ide na krstarenje svijetom…Želim čvrsto i odlučno reći; E, NEĆEŠ! Pročitaj detaljnije