Na ovogodišnji Prvi maj radnici u Hrvatskoj nemaju niti najmanje razloga za zadovoljstvo. Sadašnju situaciju obilježava veoma visoka nezaposlenost, propadanje čitavog gospodarstva, neprekidni udarci na radnička prava, kao i poskupljenja – od namirnica do javnog prijevoza, što je politički okrunjeno daljnjom vladavinom proturadničkog i zločinačkog HDZ-a. Neprijatelji radnika, studenata, nezaposlenih i umirovljenika, koji iz ovakve situacije izvlače osobnu korist i nastoje je održati, su vlasnici krupnoga kapitala i politička elita. U ovakvom trenutku ogromna se važnost Prvog maja sastoji u tome što nam, prisjećanjem na prošlost radničkog pokreta, ukazuje u kojem smjeru bi trebali tražiti njegovu budućnost – u otporu i beskompromisnoj borbi protiv onih koji nas izrabljuju. Sada je, više nego ikada ranije, bitno da se vratimo pravim vrijednostima i tradiciji Prvoga maja – borbi umjesto pasivnoj malograđanštini, grahu i roštiljima. Read the full story

Jedan od novijih trendova na tržištu rada vezan uz određena zanimanje jest potražnja za osobama koje su spremne raditi i puno radno vrijeme bez ikakve naknade od strane poslodavca, uz eventualne simbolične naknade od strane burze . Radi se o krajnje beskrupuloznom i ekstremnom vidu iskorištavanja radnika omogućeno pritiscima i zahtjevima koje pred njih postavlja tržište. Ovdje nije riječ o, svakako ozbiljnom, problemu neplaćene prakse u strukovnim školama putem čega se  uz suradnju škola i kapitalista otvoreno izrabljuju maloljetne osobe koje svojim gazdama bez ikakvog troška donose zaradu. Ovdje poslodavci koristeći veliku nezaposlenost i teškoće pri zapošljavanju, kao i potrebu ostvarivanja radnog iskustva i davanja preporuka, rabe tzv. „volontiranje“. Radi se o za kapital veoma idiličnom odnosu : radnik tokom punog radnog vremena donosi profit bez ikakvih troškova radne snage, a zauzvrat mu se daju stvari koje uopće nisu materijalne i ne predstavljaju stvarne ekonomske kategorije – „iskustvo i preporuke“. Osim privatnika ovakve mjere koriste i državne institucije kako bi i na ovaj način pokušale „uštedjeti“, naravno na štetu radnika. Read the full story

Trenutno smo svjedoci velikog narodnog nezadovoljstva u Hrvatskoj jer je sve većem broju ljudi dosta dosadašnje politike HDZ-a koja je svjesno prodavala sve što su radnici stvorili u bivšoj državi; radnici su se otpuštali, a Hrvatska se bezobrazno zaduživala. Među prosvjednicima ima različitih političkih struja, pa tako i onih kojima ovakav kapitalizam i njegove posljedice nisu dovoljno kapitalističke. Nazivaju ovu politiku ‘socijalističkom’, te smatraju kako treba uvesti ultra – liberalni oblik u kojem je profit najbitniji i u kojemu se društvo sastoji od egoističnih pojedinaca usmjerenih samo na zadovoljavanje osobne koristi. Međutim postoji i sve više onih koji smatraju upravo suprotno, da je kapitalizam napravio dovoljno zla i da sustav treba promijeniti zajedno sa njegovom političkom elitom jer su u zadnjih dvadeset godina vodili toliko promašenu ekonomsku politiku da je ljudima svejedno tko danas organizira prosvjede – bitno je da se oni organiziraju. Read the full story

- Bez izuzetka ukinuti svaku privatizaciju kod koje su uočene nepravilnosti, te konfiscirati svu imovinu i zaradu stečenu na taj kriminalni način. Na taj način stečeno financijsko i industrijsko bogatstvo preusmjeriti u pokretanje proizvodnje, te projekte od neposrednog interesa za radnike i siromašne Read the full story

Politika HDZ-ove vlade na čelu s Jadrankom Kosor je odvela zemlju u potpunu ekonomsku i socijalnu katastrofu. Galopirajući rast nezaposlenosti i ubrzano propadanje poduzeća, koji već govore dovoljno sami za sebe, posljedica su promašene neoliberalne politike koju ne provodi samo ova vlada, već i sve dosadašnje. Najveća želja ogromne većine stanovništva je da ona nepovratno postane prošlost i da njezini pripadnici odgovaraju kako za sav kriminal koji su počinili, tako i za pogubne posljedice svoje politike po život stotina tisuća ljudi i ekonomije u cjelini. Ulice su svakodneno ispunjene tisućama ljudi posvećenih borbi protiv ovog protunarodnog režima i rušenje  HDZ-ove vlade čini se izglednijim nego ikada ranije. Read the full story

Ovaj se tekst temelji na članku kojeg je 1992. godine napisao Ernest Mandel pod naslovom „Zašto Keynes nije odgovor? Sumrak monetarizma.“ Članak je napisan kao reakcija na ekonomsku situaciju nastalu u Europi početkom 90-ih. Naime, dolaskom Reagana i Thatcher na vlast u SAD-u, odnosno VB, desetak godina ranije službeno je počelo razdoblje politike „super – slobodnog tržišta“, tj. razdoblje pod dominacijom dviju grana neoklasične škole ekonomske misli, monetarizma i ekonomike ponude. Obje počivaju na naglašavanju individualnih sloboda, demokracije, privatnog vlasništva… Posljedice tih politika bile su katastrofalne, te su tadašnji kapitalistički i socijaldemokratski krugovi (svaki iz svojih interesa) zahtijevali intervenciju države.  Mandel objašnjava zašto intervencija države nije rješenje problema za radnike te kako državna intervencija neminovno vodi u još jednu recesiju i tako stvara začarani krug. Read the full story

U skladu s dogovorom najvećih europskih sindikalnih središnjica 29.9.2010. duž čitave Europe, u 37 različitih Europskih zemalja, održani su prosvjedi i štrajkovi kojima su Europski radnici pokazali svoje jedinstvo u borbi protiv smanjivanja plaća i protu-narodnih mjera štednje. Read the full story

RB : U medijskom prostoru se u posljednje vrijeme dosta govorilo o borbi radnica Kamenskog koja je kulminirala štrajkom u srijedu. Možete li nam reći koliko dugo radite u Kamenskom i kako bi opisali kratku povijest ovog poduzeća? Read the full story

Svatko se od nas, posebno u razdobljima krize i recesije, putem medija suočava sa mnoštvom diskusija, analiza i teorija povezanih sa ekonomskim pitanjima. Ekonomija se kao disciplina u vrlo pojednostavljenom prikazu uči već i u srednjim školama, a njezino ozbiljno izučavanje se odvija u sklopu za to predviđenih fakulteta i instituta. To nas ne iznenađuje ako uzmemo u obzir njezinu nedvojbenu važnost za čitavo društvo – bez proizvodnje i razmjene dobara ne bi moglo doći do zadovoljavanja temeljnih materijalnih potreba pojedinaca, a bez toga, sasvim je očito, ni samo društvo ne bi moglo opstati. Ipak, gotovo svi slučajevi bavljenja ekonomskim problemima imaju jednu veliku i očitu manjkavost – ona kreću od pretpostavke da je postojanje današnjeg ekonomskog modela samo po sebi jasno i da je on jedini koji je sposoban da bude učinkovit i da zadovolji materijalne potreba društva. Takva ničim opravdana pretpostavka ima i jednu posljedicu. Uzimajući današnji ekonomski sustav zdravo za gotovo ne postavlja se ni pitanje na kojim osnovama i na kojem odnosu on funkcionira. Drugačije rečeno: odakle potječe profit prilikom proizvodnje i kako se stvara? Read the full story

U novinama Jutarnji list (izdanje iz subote 10.7.2010.) izašao je članak novinarke Vanje Nezirović  pod naslovom „Koliko vam dajemo svake godine?“ . U članku se, sasvim u skladu s ustaljenom  otvoreno pristranom politikom ovoga lista, radi o jednostavnoj i simplificiranoj tezi temeljenoj na „igri statističkim podacima“ (riječima autorice) koja glasi da svaki hrvatski radnik odradi dio svog radnog vremena kako bi omogućio dohodak za institucije i radna mjesta koja su vezana uz državni proračun. Autorica je takav rezultat dobila jednostavnim izračunom: uzela je novčanu vrijednost određene stavke iz proračuna, podijelila je sa trenutnim brojem zaposlenih (po njenom izvoru 1 519 529) i dobiveni rezultat podijelila s vrijednošću radnog sata izraženog u novcu, a koji prosječno iznosi  30.01kn. Read the full story