Sa osvojenih šest mjesta u parlamentu relativno nedavno osnovani Hrvatski laburisti predstavljaju jednu od najuspješnijih stranaka na ovim izborima. Postoje dvije osnovne tendencije koje su tome pogodovale i koje su dale «vjetar u leđa» stranci koju je pokrenuo Dragutin Lesar. Prvo, SDP se sa svojim trenutnim saveznicima kod nezanemarivog broja pripadnika radničke klase u potpunosti kompromitirao i pokazao kao stranka koja niti najmanje ne štiti radničke interese, već mu je politika u suštini identična HDZ-ovoj, uslijed čega se prirodno pojavljuje potreba traženja nekakve nove političke alternative. S druge strane, kod jednog dijela radnika i nezaposlenih, kao i nekih sindikalnih aktivista, na temelju svakodnevnog iskustva došlo je do osviještenja o potrebi postojanja radničke stranke, političke organizacije koja bi bila dosljedni predstavnik interesa radnika. U potpunosti priznajući potrebu stvaranja alternative SDP-u u vidu radničke partije kritički ćemo se pozabaviti fenomenom Hrvatskih laburista. Budući da ćemo se konkretnim potezima Laburista i povezanim problemima baviti u zasebnim tekstovima, ovdje ćemo pokušati pružiti više općenitu kritiku. Read the full story

Subotnji prosvjed na Trgu bana Jelačića u kojemu je sudjelovalo nekoliko tisuća prosvjednika i članova sindikata, među kojima i članovi Radničke borbe koji su tom prilikom podijelili nekoliko stotina primjeraka časopisa i letaka s porukom solidarnosti europskih organizacija u borbi protiv EU neoliberalizma, predstavljao je nesumnjiv korak naprijed za radnički i antikapitalistički pokret. Usprkos izostanku konkretnih zahtjeva i stavljanja problematike u Hrvatski kontekst, te jasno istaknutih ciljeva, prosvjed je uspio postići masovnost s kojom možemo biti zadovoljni. To je simptom postepenog prelaska socijalnog pokreta u viši stupanj. Prije samo nekoliko godina, kada je naša organizacija započinjala sa svojim radom, kritika kapitalizma nije u medijima i širem javnom prostoru mogla dobiti gotovo nikakvu pozornost, niti je bila tretirana ozbiljno. Danas, u velikoj mjeri zahvaljujući i učincima globalne krize, sve veći broj ljudi postaje svjestan problematičnosti samog sistema, dakle ne samo pojedinaca na njegovom vrhu, te potrebe njegove promjene. Subotnji prosvjed u tom pogledu jasno pokazuje razvoj svjesnosti radničke klase u proteklom periodu. Istovremeno, smatramo našom dužnošću da ukažemo na neke nedostatke, pogreške i strategije koje ne smatramo ispravnima a koje su se mogle zamijetiti. Read the full story

Referendum kojim će narod prihvatiti ili odbaciti pristup Europskoj uniji biti će uskoro organiziran.

Smatramo kako politika Europske komisije ima samo jedan cilj: uvesti neoliberalizam u društvo, te time podrediti ekonomiju slabije razvijenih područja interesima europskog kapitala na štetu većine društva. Istovremeno, ista ta većina neće imati realnog utjecaja na donošenje odluka, kao što uostalom nije imala ni po pitanju pridruživanja EU. Te odluke ionako neće biti donošene u interesu većine, već u interesu potreba korporacija od strane europskih birokrata – iza zatvorenih vrata. Read the full story

Samo prije dvije godine švicarski franak imao je vrijednost 4.4 kune, da bi ovih dana njegova vrijednost iznosila 6.74 kune. Gotovo 30 milijardi kuna kredita hrvatskih građana je vezano uz tu valutu, a tu se radi u stambenim (oko 42%), te automobilskim kreditima (47%).  Da bi se pronašlo rješenje treba detektirati problem. Ovdje se može reći da je problem jačanje švicarskog franka u odnosu na kunu, međutim time se ne ulazi u pravu bit problema. Treba se upitati kako je došlo do tog jačanja, zašto se jačanje manifestiralo baš na taj način, kakav je odnos jačanja švicarskog franka i svjetskog gospodarstva, kolika je uloga svjetske financijske krize u svemu ovome, kakva je uloga banaka u toj krizi, pa prema tome i kakva je njihova uloga u divljanju određenih valuta. Neodgodivo je rješenje nacionalizacija banaka, njihovo povezivanje u jedinstvenu centralnu banku,te stavljanje istih pod kontrolu naroda sukladno planu za razvoj društva, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu.  Read the full story

Ova rezolucija je usvojena na sastanku organizacija antikapitalističke ljevice, u Londonu 11. i 12. lipnja, na poziv SWP-a (Socijalistička radnička partija; Velika Britanija) i NPA (Nova antikapitalistička partija; Francuska). Konferencija je bila koncipirana kao nastavak prijašnjih konferencija u Parizu, lipnja 2008., prosinca 2009., svibnja 2010. i prosinca 2010. Jedan od potpisnika ove rezolucije je Radnička borba.  Read the full story

RB: Možete li nam se za početak ukratko predstaviti i reći nešto o svom djelovanju u škveru?

Petar Hajdić : Inženjer sam elektronike. Plovio sam kao oficir elektronike  i električar na domaćim i stranim brodovima, a od 1988. godine radim u Brodogradilištu  Split gdje sam od električara napredovao do inženjera u pogonu, kontrolora kvalitete, poslovođe, kako je već zahtijevala potreba posla, da bih danas bio referent službe nabave i njezin sindikalni povjerenik. Read the full story

U skladu s dogovorom najvećih europskih sindikalnih središnjica 29.9.2010. duž čitave Europe, u 37 različitih Europskih zemalja, održani su prosvjedi i štrajkovi kojima su Europski radnici pokazali svoje jedinstvo u borbi protiv smanjivanja plaća i protu-narodnih mjera štednje. Read the full story

36 europskih antikapitalističkih organizacija, među kojima se nalazi i Radnička borba, na prijedlog Nove antikapitalističke partije iz Francuske i Socijalističke radničke partije iz Velike Britanije zajednički je potpisalo rezoluciju solidarnosti s borbom grčke radničke klase i studentske populacije.

1. Svjetska ekonomska kriza se nastavlja. Ogromne sume novca uložene su u financijske sisteme – 14 trilijuna dolara na spašavanje banaka i kompanija u SAD – u, Britaniji i u eurozoni, a 1.4 trilijuna na nove bankarske pozajmice u Kini – sve to u pokušaju stabilizacije svjetske ekonomije. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li će ovi napori biti dovoljni da dovedu do održivog oporavka ekonomije. Rast razvijenih ekonomija je i dalje spor, a nezaposlenost i dalje raste. Strahuje se da se stvara novi financijski balon čiji je centar ovog puta Kina. Razvučeni karakter ove krize – najveće nakon Velike depresije – odražava svoje korijene u samoj prirodi kapitalizma kao sistema.

2.Nakon velikog vala otpuštanja u Europi se kriza sada usredotočila na javni sektor i sustav socijalne sigurnosti. Upravo ona financijska tržišta koja su se spasila od sigurne propasti zahvaljujući državnoj pomoći sada skaču na noge protiv porasta zaduženosti vlada, do koje je došlo upravo kako bi se ta tržišta spasila; zahtijevajući rezove javne potrošnje. Ove mjere su pokušaj cijele klase da cijenu krize prebaci sa onih koji su je izazvali – prije svega banaka – na radnice i radnike, i to ne samo one zaposlene u javnom sektoru, već i sve one koji se koriste uslugama koje taj sektor pruža. Zahtijevanje strogosti i „reforme“ javnog sektora najjasniji su znak da neoliberalizam, usprkos tome što ga je kriza na intelektualnom nivou diskreditirala, nastavlja dominirati u oblikovanju politike.

3. Grčka je trenutno u središtu svih zbivanja. Ona je jedna od nekoliko europskih ekonomija koje su naročito ranjive, dijelom zbog dugova koji su se tokom ekonomskog booma nagomilavali, dijelom zbog toga što im je teško nadmetati se s Njemačkom, gigantom eurozone. Pod pritiskom financijskih tržišta, Europske komisije i njemačke vlade, vlada Georgea Papandreua je pogazila predizborna obećanja i najavila rezove u visini od četiri posto nacionalnog dohotka.

4. Na svu sreću, Grčka ima veličanstvenu povijest socijalnog otpora, koja se proteže sve do 70-tih godina. Nadovezujući se na pobunu omladine iz decembra 2008, grčki radnički pokret je na vladine pakete mjera odgovorio valom štrajkova i demonstracija.
Također, pozdravljamo i primjer referenduma provedenog na Islandu, gdje je narod odbio vraćanje dugova koje su im nametnule banke.

5. Grčkim radnicama i radnicima je potrebna solidarnost socijalista, sindikalaca i antikapitalista iz cijelog sveta. Grčka je samo prva europska zemlja koja se našla na meti financijskih tržišta, ali ona u vidu imaju i mnoge druge – na prvom mjestu Španjolsku i Portugal.

6. Potreban nam je program mjera koje mogu podići ekonomiju iz krize, ali na takvim osnovama koje će za prioritet imati ljudske potrebe umjesto profita i stavljanje tržišta pod demokratsku kontrolu. Moramo se zalagati za antikapitalistički odgovor: Naš život, naše zdravlje, naša radna mjesta – ispred profita.
• Zaustaviti ili preokrenuti sva smanjenja domaće javne potrošnje: stop mirovinskoj „reformi“; zdravstvo i obrazovanje nisu na prodaju;
• Zagarantirati pravo na rad i program javnih investicija u zelene poslove – javni prijevoz, industrije obnovljivih izvora energije i adaptacija privatnih i javnih zgrada radi smanjenja emisije ugljikovog dioksida;
• Za stvaranje jedinstvenog javnog bankarskog i financijskog sistema, pod javnom i narodnom kontrolom!
• Bez diskriminacije imigranata i izbjeglica: legalizirati ih!
• Ne potrošnji u vojne svrhe: Za povlačenje zapadnih trupa iz Iraka i Afganistana, drastično smanjenje vojnih budžeta i raspuštanje NATO pakta!

7. Odlučili smo organizirati aktivnosti europske solidarnosti protiv rezova u javnom sektoru i kapitalističkih napada. Pobjeda grčkih radnica i radnika ojačati će otpor rezovima u drugim zemljama.

Greece : Aristeri Anasynthesi, Aristeri Antikapitalistiki Syspirosi, Organosi Kommuniston Diethniston Elladas-Spartakos, Sosialistiko Ergatiko Komma, Synaspismos Rizospastikis Aristeras (Syriza) ;

Portugal : Bloco de Esquerda ;

Austria : Linkswende ;

Belgium : Ligue Communiste Révolutionnaire – Socialistische arbeiderspartij ;

Britain : Socialist Resistance, Socialist Workers Party ;

Croatia : Radnička borba ;

Czech Republic : Socialistická Solidarita ;

Cyprus : Ergatiki Dimokratia, Yeni Kibris Partisi ;

France : Nouveau Parti Anticapitaliste ;

Germany : Internationale Sozialistische Linke, Marx21, Revolutionär Sozialistischen Bund ;

Italy : Sinistra Critica ;

Ireland : People Before Profit Alliance, Socialist Workers Party ;

Netherlands : Internationale Socialisten, Grenzeloos ;

Poland : Polska Partia Pracy, Pracownicza Demokracja ;

Russia : Vpered ;

Serbia : marks21 ;

Spanish State : En lucha/En lluita, Izquierda Anticapitalista, Partido Obrero Revolucionario ;

Sweden : Socialistiska Partiet ;

Switzerland : Gauche anticapitaliste, Mouvement pour le socialisme /Bewegung für Sozialismus, solidaritéS ;

Turkey : Devrimci Sosyalist İşçi Partisi, Özgürlük ve Dayanışma Partisi.