Donosimo tri poglavlja iz Lenjinova djela Proleterska revolucija i renegat Kautsky (Naprijed, Zagreb, 1973.) koja će biti objavljena u dva dijela. 

Lenjin je napisao ovo kraće djelo u listopadu i studenom 1918. kao odgovor na Kautskyevu Diktaturu proletarijata. Djelo karakterizira strogi antiboljševizam, a ne pokušaj marksističke analize tog možda i najznačajnijeg pitanja radničkog pokreta. Kautsky je vjerojatno najveće razočaranje međunarodnog radničkog pokreta s početka 20. stoljeća. Bio je vodeća ličnost Druge internacionale i jedan od prvih marksista koji je uopće smatrao da je revolucija u Rusiji itekako moguća. Uopće, ruski marksisti pozdravljali su ga kao svojega te su njegova djela imala velik utjecaj u Rusiji. Baš je zato njegova preobrazba u socijal-reformatora i njegova menjševička pozicija (svjesna ili nesvjesna) neugodan primjer izdaje ortodoksnog marksizma. Read the full story

Sa priličnom sigurnošću možemo konstatirati kako niti jedan događaj nije imao toliki utjecaj na daljnji razvoj radničkog i socijalističkog pokreta, te na izazivanje podjela u njemu, kao što ga je imala Oktobarska revolucija. Naravno, značenje ove revolucije uvelike nadmašuje i okvire radničkog pokreta, te postaje jedno od temeljnih političkih pitanja naše epohe. Stoga je prirodno da je ovaj događaj izazvao kontroverze, pojavljivanje niza suprotstavljenih interpretacija, te gomile netočnosti, lažnih tvrdnji i falsifikata, ponekad sadržajne, a češće metodološke naravi. Većina prikaza Oktobarske revolucije počiva na u potpunosti promašenim metodama interpretacije, pri čemu je sama metoda nerijetko prilagođena rezultatu do kojega se želi doći, koji je poznat i prije samog istraživanja, a određen u skladu s političkim i ideološkim pozicijama samih autora interpretacije. Read the full story

Od kada je grčki kapitalizam ušao vrtlog globalne financijske krize, te posebno od trenutka izbijanja dužničke krize u Grčkoj, pitanja Europske unije i Eura pojavila su se kao predmeti najvažnijih diskusija među onim snagama ljevice i radničkog pokreta koje pokušavaju oblikovati radikalni politički i aktivistički odgovor na krizu sustava. Ova diskusija je dobila još veću važnost među političkim strujama i snagama koje žele oblikovati jasne revolucionarne prijedloge usmjerene prema socijalističkoj transformaciji društva. Read the full story

Organizacija i klasa

Za sada smo govorili samo o nekim teorijskim i programatskim preduvjetima za postojanje revolucionarne organizacije. Već na osnovi ovoga veoma sažetog i nipošto dovoljnog prikaza vidimo kako je stvar dosta složena. Kako bi se postavio program koji bi barem u osnovnim pitanjima davao odgovore na neka od naznačenih pitanja potrebna je opširna diskusija, teoretsko obrazovanje, ali i organizirano sudjelovanje u praktičnim aktivnostima – jednom riječju organizacija, a ne naprosto skup nezavisnih pojedinaca. Kao što smo napomenuli ranije, samo je manjina stanovništva u mogućnosti da na adekvatan način zadovolji ove uvjete : prihvaćanje prilično specifičnog programa, ali i neprekidne praktične i teorijske izgradnje. Općenito govoreći, za očekivati je da će sićušnost jezgre okupljene oko revolucionarnog programa biti to veća što je sistem u nekoj fazi bliže stabilnosti. Pogrešno bi stoga bilo smatrati da je zadatak revolucionarne organizacije da pod svaku cijenu pridobije što veći broj radnika u svoje redove. Takva strategija može se razvijati samo na štetu čvrstoće organizacije, jasnoće programa i mogućnosti stvaranja takve organizacije u kojoj će svi članovi biti aktivno uključeni u njezin rad – kako u smislu dužnosti, tako i prava na donošenje svih  odluka. Široko je povijesno iskustvo potvrdilo, posebno na primjeru katastrofalnog sloma njemačke socijaldemokracije, da partije koje polaze od fetišizacije principa masovnosti kao svojeg primarnog cilja završavaju u stanju postojanja uskog  rukovodstva koje donosi sve odluke, te široke politički neobrazovane baze koja ima sasvim pasivnu  ulogu. Nasuprot tome, smatramo da kao osnovni organizacijski cilj mora biti podizanje svakog člana na nivo iskusnog i izgrađenog kadra. Read the full story

Što mora uključivati revolucionarni program?

Spomenuli smo kako u vremenima relativne stabilnosti kapitalizma revolucionarni program može oko sebe okupiti manji dio radničke klase. No što bi sve podrazumijevao potpuni revolucionarni program? Da bi nastavili govoriti o revolucionarnoj organizaciji prvo moramo odgovoriti na to pitanje. Zasigurno se ne može raditi samo o zahtjevu za napuštanjem kapitalizma. Read the full story

U tekstu čiji prijevod prvi puta donosimo na našem jeziku jedan od najznačajnijih marksista druge polovice 20.st donosi analizu i kritiku jugoslavenskog sistema, kao i ekonomske teorije koja se rabila za njegovo opravdanje. Ernest Mandel je bio višegodišnji istaknuti aktivist i član vodstva Četvrte internacionale, kao i njezine belgijske sekcije, profesor ekonomije na sveučilištu u Bruxellesu, autor preko  2 000 članaka i 30 knjiga, među kojima je Marksistička ekonomska teorija utjecala i na Che Guevaru, s kojim je na Kubi surađivao na pitanjima ekonomskog planiranja. Kasnija povijesna iskustva, od kojih je najznačajnije ono konačnog raspada Jugoslavije i restauracije kapitalizma u krvavim nacionalističkim ratovima dodatno potvrđuje osnovne postavke Mandelove kritike jugoslavenskog sistema. Za sve one koji teže ukidanju kapitalizma uz učenju na povijesnim iskustvima i pogreškama ovaj prijevod je od izuzetnog značaja.  Read the full story

Teorija permanentne revolucije Trockog, u kratkim crtama prvi puta prikazana u njegovom eseju ‘Dostignuća i perspektive’ (1906.g.), bila je najsjajniji politički prodor u marksističkoj misli početkom 20.st. Odbacujući ideju o razdvojenim historijskim fazama – sa prvom fazom kao buržoasko-demokratskom -u budućoj ruskoj revoluciji, te ističući mogućnost transformiranja demokratske u proletersku/socijalističku revoluciju u „permanentnom’ (neprekinutom) procesu, Trocki nije samo predvidio opću strategiju Oktobra, već je i omogućio ključne uvide u ostale revolucionarne procese koji će se odvijati kasnije u Kini,  Indokini, na Kubi itd. Dakako, ova teorija nije bila bez problema i nedostataka, ali je neusporedivo relevantnija za realne revolucionarne procese na periferiji kapitalističkog sustava od svega što je proizveo ‘ortodoksni marksizam’ sve od smrti Engelsa do 1917. Read the full story

Oktobarska revolucija

Sa priličnom sigurnošću možemo konstatirati kako niti jedan događaj nije imao toliki utjecaj na daljnji razvoj radničkog i socijalističkog pokreta, te na izazivanje podjela u njemu, kao što ga je imala Oktobarska revolucija. Naravno, značenje ove revolucije uvelike nadmašuje i okvire radničkog pokreta, te postaje jedno od temeljnih političkih pitanja naše epohe. Stoga je prirodno da je ovaj događaj izazvao kontroverze, pojavljivanje niza suprotstavljenih interpretacija, te gomile netočnosti, lažnih tvrdnji i falsifikata, ponekad sadržajne, a češće metodološke naravi. Većina prikaza Oktobarske revolucije počiva na u potpunosti promašenim metodama interpretacije, pri čemu je sama metoda nerijetko prilagođena rezultatu do kojega se želi doći, koji je poznat i prije samog istraživanja, a određen u skladu s političkim i ideološkim pozicijama samih autora interpretacije. Read the full story

Optuživati pristaše slobode samoodređenja, tj. slobode otcjepljenja, da pomažu separatizam – isto je takva glupost i isto je takvo licemjerje kao optuživati pristaše slobode rastave braka da potiču razaranje obiteljskih veza. Kao što u buržoaskom društvu protiv slobode rastave braka istupaju branioci privilegija i prodajnosti, na kojima se zasniva buržoaski brak, tako u kapitalističkoj državi negiranje slobode samoodređenja, tj.otcjepljenja nacija, znači samo obranu privilegija vladajuće nacije i policijskih metoda upravljanja na štetu demokratskih. Read the full story

Što treba razumijevati pod samoodređenjem? Treba li odgovor tražiti u pravnim definicijama (određivanjima pojma), izvedenima iz svakojakih „općih pojmova“ prava? Ili odgovor treba tražiti u povijesno – ekonomskim izučavanjima nacionalnih pokreta? …

Read the full story