Sa priličnom sigurnošću možemo konstatirati kako niti jedan događaj nije imao toliki utjecaj na daljnji razvoj radničkog i socijalističkog pokreta, te na izazivanje podjela u njemu, kao što ga je imala Oktobarska revolucija. Naravno, značenje ove revolucije uvelike nadmašuje i okvire radničkog pokreta, te postaje jedno od temeljnih političkih pitanja naše epohe. Stoga je prirodno da je ovaj događaj izazvao kontroverze, pojavljivanje niza suprotstavljenih interpretacija, te gomile netočnosti, lažnih tvrdnji i falsifikata, ponekad sadržajne, a češće metodološke naravi. Većina prikaza Oktobarske revolucije počiva na u potpunosti promašenim metodama interpretacije, pri čemu je sama metoda nerijetko prilagođena rezultatu do kojega se želi doći, koji je poznat i prije samog istraživanja, a određen u skladu s političkim i ideološkim pozicijama samih autora interpretacije. Read the full story

Donosimo još jedan važan tekst Lava Trockog – ”Socijalizam samo u jednoj zemlji” – koji je objavljen kao dodatak u njegovoj knjizi Izdana revolucija. Tekst podvlači teoriju socijalizma u jednoj zemlji kao falsifikat marksizma koji je poduzela sovjetska birokracija na čelu sa Staljinom kako bi obranila već zauzete pozicije u vrhu SSSR-a. Zanimljiva su razmišljanja Trockog o nemogućnosti mirnog socijalističkog razvoja u jednoj zemlji, kao i o sigurnoj propasti tzv. socijalizma ukoliko se ne ostvari proleterska revolucija u razvijenim zemljama.

U ovome se tekstu spominju optužbe izvornih lenjinističkih koncepcija te im se daje trockistička etiketa (da ih se označi pogrešnim i opasnim) i to od strane klike koja sebe naziva boljševicima, a čiji je naziv kasnije pogrešno i bez puno kritike prihvaćen. Koliko ovi ‘boljševici’ imaju zajedničkog s boljševicima koji su stajali uz Lenjina vidi se iz sljedećeg citata Živojina Pavlovića, autora knjige Bilans sovjetskog termidora: ”Ovim masovnim strijeljanjem stare boljševičke garde, postotak starih boljševika je znatno opao. Prema izvještaju jednog od sekretara Boljševičke partije, Maljenkova (bivšeg Staljinova pisara), posle XVIII kongresa partije, postotak starih boljševika od prije 1917. godine iznosi svega 0,3 %, svega 1 % boljševika iz 1917. godine, i 7 % iz doba od 1917.-20. Znači da u partiji ima više od 90 % partijaca od poslije revolucije.”

Posjetite našu teorijsku rubriku za više tekstova.

Adolf Joffe bio je jedan od najsposobnijih ljudi koji su okruživali Lenjina u vrijeme revolucije. Čitav je život posvetio komunističkom pokretu. Aktivno je sudjelovao u revoluciji od 1905. Bio je uhićen, a zatim prognan u Sibir i osuđen na prisilni rad. Nakon oktobarske revolucije, u kojoj je odigrao izvanredno značajnu ulogu, Lenjin ga je predložio za dva diplomatska mjesta koja su za sovjetsku Rusiju u to vrijeme bila od posebne važnosti: najprije u Berlinu – predvodio je rusku delegaciju u Brest-Litovsku – a potom u Tokiju. Ubio se 16. studenog 1927. hicem u sljepoočicu. Kraj njegova tijela našli su ovo pismo:

Lavu Trockom

Dragi Lave Davidoviču,

Cijeloga života držao sam da političar mora uvidjeti kada mu je vrijeme da se povuče, baš kao što glumac napušta pozornicu, i da je za njega bolje otići prerano nego prekasno.

Više od trideset godina gajio sam uvjerenje da ljudski život imade smisla samo dotle dok je u službi nečega beskonačnog. To beskonačno za nas je čovječanstvo. Sve ostalo je konačno i raditi na tome nema smisla. Ako čovječanstvo jednoga dana i spozna neki smisao koji je iznad njega, taj će smisao postati jasan u tako dalekoj budućnosti da će za nas čovječanstvo i onda biti nešto beskonačno. Ako netko vjeruje u napredak, kao što ja vjerujem, tada smije pretpostaviti da će čovječanstvo puno prije propasti našeg planeta pronaći načina da izbjegne katastrofu i da se nastani na mlađim planetima. U tom shvaćanju nalazio sam iznova svakog dana smisao svog života. I kad danas gledam na svoju prošlost, na onih dvadeset i sedam godina što sam ih proveo u redovima naše partije, mislim da s pravom mogu kazati kako sam za cijelog svog svjesnog života ostao vjeran toj filozofiji. Uvijek sam živio prema načelu: rad i borba za dobro čovječanstva. Zato mislim da s pravom mogu kazati da je svaki dan moga života imao smisao.

Ali sada mi se čini da je došlo vrijeme kada moj život počinje gubiti smisao i zato držim da ga moram dokončati. Read the full story

Poslije osvajanja vlasti zadatak izgradnje, prije svega-privredne, postavlja se kao centralni i ujedno i najteži. Rješavanje tog zadatka zavisi od uvjeta različitih po sadržaju i po dubini: prvo, od nivoa proizvodnih snaga, a osobito od odnosa između industrije i seljačkog gospodarstva; drugo, od kulturnog i organizacionog nivoa radničke klase koja je osvojila državnu vlast; od političke međunarodne i unutrašnje situacije : da li je buržoazija do kraja pobijeđena ili se još odupire – postoji li strana vojna intervencija, da li tehnička inteligencija sabotira itd., itd. Read the full story

Teorija permanentne revolucije Trockog, u kratkim crtama prvi puta prikazana u njegovom eseju ‘Dostignuća i perspektive’ (1906.g.), bila je najsjajniji politički prodor u marksističkoj misli početkom 20.st. Odbacujući ideju o razdvojenim historijskim fazama – sa prvom fazom kao buržoasko-demokratskom -u budućoj ruskoj revoluciji, te ističući mogućnost transformiranja demokratske u proletersku/socijalističku revoluciju u „permanentnom’ (neprekinutom) procesu, Trocki nije samo predvidio opću strategiju Oktobra, već je i omogućio ključne uvide u ostale revolucionarne procese koji će se odvijati kasnije u Kini,  Indokini, na Kubi itd. Dakako, ova teorija nije bila bez problema i nedostataka, ali je neusporedivo relevantnija za realne revolucionarne procese na periferiji kapitalističkog sustava od svega što je proizveo ‘ortodoksni marksizam’ sve od smrti Engelsa do 1917. Read the full story

Oktobarska revolucija

Sa priličnom sigurnošću možemo konstatirati kako niti jedan događaj nije imao toliki utjecaj na daljnji razvoj radničkog i socijalističkog pokreta, te na izazivanje podjela u njemu, kao što ga je imala Oktobarska revolucija. Naravno, značenje ove revolucije uvelike nadmašuje i okvire radničkog pokreta, te postaje jedno od temeljnih političkih pitanja naše epohe. Stoga je prirodno da je ovaj događaj izazvao kontroverze, pojavljivanje niza suprotstavljenih interpretacija, te gomile netočnosti, lažnih tvrdnji i falsifikata, ponekad sadržajne, a češće metodološke naravi. Većina prikaza Oktobarske revolucije počiva na u potpunosti promašenim metodama interpretacije, pri čemu je sama metoda nerijetko prilagođena rezultatu do kojega se želi doći, koji je poznat i prije samog istraživanja, a određen u skladu s političkim i ideološkim pozicijama samih autora interpretacije. Read the full story