Polazeći od očigledne činjenice da nije vrijeme za slavlje i odmor, već za borbu za naša prava, umjesto obične čestitke objavljujemo poziv na otpor.

Hrvatska nije u krizi samo zato jer je svijet u krizi, Hrvatska je u krizi zbog neodgovorne ekonomske politike političkih elita i gramzivosti poduzetnika u posljednjih dvadeset godina. Ekonomska politika  je cijelo vrijeme išla na ruku kapitala, a na štetu nama – radnicima, nezaposlenima, umirovljenicima, studentima. Proizvodnja je namjerno uništena, uvozni lobiji su jači nego ikada, a vlast je u savezu sa domaćim i stranim kapitalom. Vlada navodi probleme koji su uteg trenutnom ‘izlasku’ iz krize i kao takve ih se mora riješiti na način koji najviše šteti opet nama. Vladu podržavaju i sve „oporbene“ parlamentarne stranke – svi se jednoglasno slažu oko novih protu – radničkih mjera.  Navodi se da su mirovine niske, da je veliki broj umirovljenika, da se treba produljiti radni vijek za barem tri godine, da poduzeća koja nisu konkurentna trebaju u stečaj, da je nepovoljan omjer zaposlenih i umirovljenika, da je vanjski dug alarmantan, da nam prijeti slučaj Grčke. No , ono što vlada ne navodi, jest da je ona (kao i njene prethodnice) kriva za te probleme. Tko je ukrao poduzeća koja su bila nekoć radnička i sasvim dobro poslovala? Tko je poslao preko 200 000 ljudi na burzu, a barem još toliko u prijevremenu mirovinu? Posljednjih dvadeset godina Hrvatska se zadužuje strahovitom brzinom, a da pritom proizvodnja nije dostigla predratnu. Privilegije političara i profiti kapitalista pritom se niti najmanje ne smanjuju; štoviše, vlasnici kapitala rabe krizu kao izgovor za povećanje izrabljivanja.  Ministar slavi nakon što se uspio zadužiti još koju milijardu kuna. Sve češće čujemo o tome kako će poduzeća u stečaj, radnici ne primaju plaću i po pet mjeseci i moraju izmišljati načine da prežive i da nastave školovati djecu. Vlada kao spas predlaže program gospodarskog oporavka koji će izvesti Hrvatsku iz krize. „Izvest će je“ tako da se odvežu ruke poduzetnicima i kapitalu, a nama svežu još više.  Rasprodaje se državna imovina koja ja prije bila radnička, a rasprodaje se da se namakne novac za otplatu tekućih obaveza i zato jer se Vlada nije sposobna brinuti  za tu imovinu. Kriza u Hrvatskoj se neće riješiti preko noći i preko programa koji su smislili vladini ekonomisti ( poduzetnici i neoliberalni ekonomisti) jer je kriza u proizvodnji, nezaposlenima, prerano umirovljenima, kaotičnoj proizvodnji , a ti problemi se ne rješavaju. Na nama – radnicima, studentima, nezaposlenima i umirovljenicima – je da se organiziramo u borbama ne samo na lokalnom – na našim radnim mjestima, već i na nacionalnom nivou. Oduprite se dominaciji kapitala i demagogiji političke elite i kažite NE vladinim reformama koje su na vašu štetu. Potrebna je korjenita promjena i nju možete samo svi zajedno pokrenuti!

Ne vjerujmo postojećim političkim strankama, ne čekajmo milost Vlade i kapitalista !

Organizirajmo otpor – zauzmimo ulice, pokrenimo generalne štrajkove, preuzmimo tvornice!