3. sindikalna konferencija u organizaciji Radničke fronte

Pozivamo vas na treću sindikalnu konferenciju pod nazivom “Nužnost široke radničke fronte – napad je najbolja obrana!

3. sindikalna konferencija u organizaciji Radničke fronte

Lav Trocki: O centrizmu

a) U sferi teorije centrizam je bezličan i eklektičan. Koliko god je to moguće nastoji se zaštititi od dužnosti po pitanju teorije, te je (na riječima) naklonjen preferiranju “revolucionarne prakse” u odnosu na teoriju; bez razumijevanja da samo marksistička teorija može dati praksi revolucionaran smjer.

b) U sferi ideologije centrizam vodi parazitski opstanak: protiv revolucionarnog marksizma ponavlja stare menjševičke argumente (one Martova, Axelroda i Plehanova) općenito a da toga nije ni svjestan. S druge strane, svoje glavne argumente protiv desnice posuđuje od marksista, odnosno prije svega od boljševika-lenjinista, potiskujući međutim suštinu kritike, izostavljajući praktične zaključke te tako osiromašujući kritiku svakog sadržaja.

c) Centrizam spremno proklamira svoje protivljenje reformizmu no šuti po pitanju centrizma, tim više što smatra samu ideju centrizma “nejasnom”, “arbitrarnom” itd. : drugim riječima centrizam ne voli da ga se zove centrizmom.

d) Centrist, nikada siguran u svoj stav i svoje metode, s mržnjom se odnosi prema revolucionarnom principu – opiši stvari takvima kakve jesu; naklonjen je nadomještanju političkih principa osobnim kombinacijama i sitnom organizacijskom diplomacijom.

e) Centrist uvijek ostaje duhovno vezan za desnije grupacije, potaknut je da ugađa dobroj volji i onih najumjerenijih, ostaje šutljiv po pitanju njihovih oportunističkih promašaja i uljepšava ih pred radnicima. Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (5 votes cast)

Objavljeno u AnalizeNema komentara

Poziv na stvaranje međunarodnog fronta u Kobaneu

Socijalističke i revolucionarne organizacije u Turskoj izdale su zajedničko priopćenje u kojoj su najavile stvaranje Birleşik Özgürlük Güçleri u Kobaneu – Ujedinjenih slobodarskih snaga (BÖG), te pozvale na stvaranje međunarodnog fronta za obranu revolucije u Rojavi, priopćeno je u članku objavljenom u novinama Özgür Gündem. Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.8/5 (5 votes cast)

Objavljeno u VijestiNema komentara

Deset programskih tačaka za levičarsku vladu – Komunistička tendencija Sirize

Uoči grčkih parlamentarnih izbora u nedelju, na kojima se očekuje izborna pobeda levičarske partije Siriza, objavljujemo u celini alternativni program za Sirizinu vlast (ranije objavljivan u delovima), koji je predložila Komunistička tendencija Sirize, koja predstavlja radikalno, marksističko krilo ove partije. Siriza se sve više bliži situaciji u kojoj će umesto pitanjima predizborne kampanje morati da se bavi praktičnim pitanjima vršenja vlasti koju joj je poverava grčka radnička klasa. Razlog ovog poverenja ukazanog Sirizi leži u tome što radni narod Grčke vidi Sirizu kao alternativu antiradničkoj politici koju su do sada u ovoj zemlji sprovodile desničarske, građanske partije, u interesu grčke i zapadne imperijalističke buržoazije, razarajući sva istorijski izborena dostignuća grčkih radnika programom mera štednje propisanim u zloglasnim Memorandumima pljačkaške Trojke, Evropske centralne banke, Evropske komisije i Međunarodnog monetarnog fonda. Smatrajući da program Sirize koji trenutno u toj partiji ima većinu ne nudi dovoljno stabilna i trajna rešenja za široke slojeve radnog stanovništva, drugovi i drugarice iz Komunističke tendencije Sirize predlažu sledeći program, kao metod doslednog obračuna sa kapitalističkom elitom i uspostavljanja države čija se vlast sprovodi u interesu većinske, radničke klase. Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (7 votes cast)

Objavljeno u Analize1 komentar

Lav Trocki: Referendum i demokratski centralizam

Zahtijevamo referendum o ratu zato što želimo paralizirati ili oslabiti centralizam imperijalističke države.[i] No možemo li prihvatiti referendum kao normalni način odlučivanja u vlastitoj partiji? Odgovor može biti isključivo negativan.

Svatko tko je za referendum, priznaje da je odluka partije samo aritmetički zbroj lokalnih odluka, pri čemu je svaka lokalna organizacija neizbježno ograničena vlastitim snagama i vlastitim limitiranim iskustvom. Svatko tko je za referendum, mora biti za imperativne mandate, to jest za proceduru u kojoj svaka lokalna organizacija ima pravo prisiliti svog predstavnika da na partijskoj skupštini glasa na točno određen način. Svatko tko prihvaća imperativne mandate, automatski poriče važnost skupštine kao najvišeg tijela partije. Umjesto skupštine, dovoljno je uvesti prebrojavanje lokalnih glasova. Partija kao centralizirana cjelina nestaje. Prihvaćanjem referenduma utjecaj najnaprednijih lokalnih organizacija te najiskusnijih i najdalekovidnijh drugova iz glavnog grada ili industrijskih središta zamjenjuje se utjecajem najneiskusnijih, najnazadnijih lokalnih organizacija itd.

Naravno da jesmo za temeljitu provjeru i glasanje o svakom pitanju u svakoj lokalnoj organizaciji, svakoj lokalnoj ćeliji. No istodobno svaki delegat izabran od lokalne organizacije mora imati pravo odvagnuti sve argumente u vezi s pitanjem o kojem se raspravlja na skupštini i glasati kako mu nalaže njegovo političko rasuđivanje. Ako na skupštini glasa protiv većine koja ga je delegirala i ako nakon skupštine ne uspije uvjeriti svoju organizaciju da je bio u pravu, ona mu posljedično može uskratiti političko povjerenje. Takvi su slučajevi neizbježni. Ali neusporedivo su manje zlo od sustava referendumâ ili imperativnih mandata, koji potpuno ubijaju partiju u cjelini.

 

Coyoacán, 21. listopada 1939.

____________________________________

[i] Tijekom frakcijske borbe u SWP-ju, američkoj sekciji Četvrte internacionale, sitnoburžoaska manjina zatražila je referendum o spornom pitanju u pogledu SSSR-a (glavna neslaganja bila su o klasnoj prirodi SSSR-a i njegovoj obrani u imperijalističkom ratu). Proleterska većina odbila je referendum, što je Trocki podržao.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (9 votes cast)

Objavljeno u AnalizeNema komentara

Ljevica i klasna politika I.

Pitanje kojoj se društvenoj skupini antikapitalističke organizacije obraćaju – ne samo u svojoj retorici, nego i dokumentima te strateškim rješenjima – od velikog je interesa iz nekoliko razloga. Prvo, ono na indirektan način izražava način na koji one shvaćaju odnose snaga i prirodu pojedinih grupa u društvu. Drugo, odgovor na pitanje koga se primarno želi organizirati određuje na koji način će se pokušati djelovati i gdje će biti žarišta aktivnosti. Konačno, davanje odgovora na pitanje nosioca društvene promjene govori mnogo o ideološkim specifičnostima i pretpostavkama vodstva organizacija. Zbog toga kako u Europi (dovoljno je uzeti primjer Podemosa), tako i nerijetko kod nas posebno upada u oči kako se kategorija radničke klase kao nosioca društvene promjene uglavnom zamjenjuje klasno neodređenim formulacijama- stanovništvo pogođeno krizom, 99%, građani, narod, oni koji rade, potlačeni itd. Ovdje ne govorimo samo o propagandnoj djelatnosti, koja naravno prirodno teži da dopre do što širih slojeva, već o dugoročnim strateškim shvaćanjima i programskoj liniji. Takva shvaćanja često svoj potpuni izraz dobivaju konačno ili u otvorenom odbacivanju aktualnosti radničke klase kao subjekta promjene (bilo da ona „više ne postoji“ ili je „nedovoljno brojna“, možda „primitivna“ ili nešto treće) ili s druge strane u relativiziranju pojma klase, nasilnom i kontradiktornom guranju npr. umirovljenika i studenata pod „radnike“, odnosno pretvaranja definicije radnika u takvu koja u sebi više ne sadržava nikakvo klasno određenje. Zapravo, ove obje različite opcije u drugačijem stupnju intenziteta odbacuju klasnu politiku i logiku klasne borbe te služe da u konačnici opravdaju malograđansku politiku. Nasuprot tome, u dva kratka teksta ćemo nastojati pokazati odakle i dalje proizlazi značaj radničke klase/proletarijata (onih koji ulazeći u najamni odnos sudjeluju u stvaranju profita), što točno znači učestalo odbacivanje ili relativiziranje klasne politike, te argumentirati zašto je borba protiv kapitalizma moguća jedino pod pretpostavkom organiziranja proletarijata i njezinim prenošenjem na radna mjesta. Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (6 votes cast)

Objavljeno u AnalizeNema komentara

Direktna demokratija i marksizam (Iz jednog pisma)

Ako bih hteo da opsežno i temeljno odgovorim na ideje o direktnoj demokratiji koje se u zadnje vreme pojavljuju na levici u regiji, morao bih napisati čitavu knjigu, tj. poći od filozofije povijesti, preko prosvetitelja XVIII stoleća i klasične nemačke filozofije (Kant, Hegel), morao bih se osvrnuti na Feuerbacha i socijaliste utopiste, da bih došao do Marxa i njegovog radikalnog preokreta u poimanju društva i povijesti. Ja to ne mogu, a i nema svrhe jer svako može i sam prostudirati ceo taj idejni razvoj. Umesto toga cilj mi je da u jednom kratkom osvrtu prikažem sve protivurečnosti pod kojima se ovo pitanje uglavnom postavlja. Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.4/5 (7 votes cast)

Objavljeno u KolumneNema komentara

Syriza mora mobilizirati radnike i omladinu! – govor na sastanku CK Syrize

Prenosimo govor predstavnika komunističke frakcije unutar Syrize, Stamatisa Karayannopoulosa, sa sastanka Centralnog komiteta SYRIZE, održanog 18. i 19. listopada 2014. Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.8/5 (8 votes cast)

Objavljeno u VijestiNema komentara

Osvojiti ulicu da bi se došlo na vlast i zbacilo režim

Podemos je postao fokalna točka španjolske politike. Nema režimske stranke koja svoju paniku ne prikriva aludirajući na opasnost „populizma”. Još je rječitije to što je „veliki poglavica” kraljevstva, nedavno preminuli Emilio Botín, svoje posljednje riječi, priopćene izabranoj skupini novinara nekoliko dana prije nego što će umrjeti, posvetio pokazivanju zabrinutosti zbog naglog jačanja Podemosa.

Otkad je Podemos u srpnju počeo upisivati članove putem svoje mrežne stranice priključilo se više od 200.000 osoba. Trebalo bi se vratiti u 1977., nedugo nakon pada diktature, da bi se pronašao sličan politički fenomen što se tiče zanosa, nade i masovnog organiziranja. Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.4/5 (7 votes cast)

Objavljeno u AnalizeNema komentara

Poziv za internacionalnu radničku pomoć radnicima DITE u Tuzli

Jedan euro radnika Evrope za sto radnika Dite!

Nakon krvavog rata koji je spolja uvežen u Bosnu i Hercegovinu, te radnička klasa podeljena po nacionalnim linijama, nova vlast je, pod evropskim protektoratom, obećala radnim ljudima „švedski raj“ a donela im „grčki pakao“: posla nema ni za mlade, ni za stare, nema slobodnog i besplatnog pristupa zdravstvenoj usluzi, nema više zajedničke, besplatne i svetovne škole, nema čak ni glasačkog prava za građane kojima administracija oteže izdavanje ličnih isprava… Kao što nema istrage protiv ratnih zločinaca i pomoći borcima i žrtvama rata. Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.6/5 (9 votes cast)

Objavljeno u VijestiNema komentara

Lav Trocki: Ukrajinsko pitanje

Radničke i seljačke mase zapadne Ukrajine, Bukovine, podkarpatske Ukrajine u pometnji se pitaju: kuda se okrenuti? šta zahtevati? U takvom položaju, naravno, vođstvo sklizne u ruke najreakcionarnijih ukrajinskih klika, koje svoj „nacionalizam“ pokazuju tako što se pitaju kojem će imperijalizmu prodati ukrajinski narod, u zamenu za obećanu fiktivnu nezavisnost. Na takvoj tragičnoj pometnji Hitler je i zasnovao svoju politiku oko ukrajinskog pitanja…Prevashodno pitanje je osigurati revolucionarno jedinstvo i nezavisnost Ukrajine radnika i seljaka u borbi protiv imperijalizma, na jednoj strani, i protiv moskovskog bonapartizma, na drugoj…Na početku poslednjeg imperijalističkog rata ukrajinci Melenevski („Basok“) i Skoropis-Jeltikovski pokušali su da ukrajinski oslobodilački pokret stave pod zaštitu hoencolernovskog generala Lundendorfa, pokrivajući se pri tome levim frazama. Revolucionarni marksisti su tu gospodu odstranili nogom u zadnjicu. Isto tako treba da postupe i ubuduće. Predstojeći rat stvoriće povoljni ambijent za sve vrste avanturista, čudotvoraca i pronalazača zlatnog runa. Ovoj se gospodi, koja voli da greje ruke na vatri nacionalnog pitanja, ne sme dopustiti da priđe radničkom pokretu ni na domet puške. Ni najmanji kompromis sa imperijalizmom, kako fašističkim tako i demokratskim! Ni najmanji ustupak ukrajinskim nacionalistima, bili oni reakcionarni klerikalci ili liberalni pacifisti! Nikakvi „narodni frontovi“! Potpuna nezavisnost proleterske partije, kao avangarde trudbenika! Nastavite čitati

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 4.8/5 (9 votes cast)

Objavljeno u AnalizeNema komentara

Za više članaka pogledajte arhiv

Advertise Here

Prijavite se na mailing listu Radničke borbe

Adresa e-pošte

Pogledajte grupu