Jučerašnji pokušaj prosvjeda na Markovu trgu onemogućen od strane barikada i policijskih snaga u službi zaštite sistema ukazuje na nekoliko činjenica. U ovome je trenutku potpuna promašenost i zločinački karakter Vlade, posebno njezine protu-radničke ekonomske i socijalne politike, prepoznat od strane velike većine stanovništva, a posebno radne populacije. Želja ogromnog broja radnika, nezaposlenih i socijalno ugroženih  da se Vlada na čelu s Jadrankom Kosor što prije sruši je i više nego opravdana. Međutim, da bi se postigle makar i najosnovnije promjene nije dovoljno da se jedna vladajuća garnitura zamijeni drugom, već je potrebna promjena neoliberalne i protunarodne politike koju ne zastupa samo HDZ, već i sve parlamentarne stranke. Vladu treba srušiti, no osnovno je pitanje čime je zamijeniti. Potrebna je dakle realna politička i ekonomska alternativa : kako u vidu organiziranog otpora koji povezuje sve potlačene skupine, tako i njegove suštinski drugačije političke platforme koja bi trebala zastupati principe radničke vlasti i interese radnika, studenata i nezaposlenih.  S jedne strane, s obzirom na tehnički veoma loše provedenu organizaciju prosvjeda (neformalno slanje poruka preko interneta, odsustvo stvaranja neke ozbiljnije koordinacije sastavljene od predstavnika različitih grupa, kao i ozbiljnije propagande i platforme prosvjeda…), brojka od nekoliko stotina okupljenih ljudi potvrđuje široko rasprostranjeno nezadovoljstvo i ogorčenje. S druge strane, sama organizacija prosvjeda, kao i stavovi koje zastupaju, svjedoči o tome da njegovi organizatori, Savez za promjene na čelu s Ivanom Pernarom, nažalost ne predstavljaju potencijalnu alternativu u smislu u kojem smo to spomenuli gore. Pročitaj detaljnije

„Najočitije svojstvo revolucije je direktno sudjelovanje masa u povijesnim događajima. U normalnim vremenima se država, bilo da je demokratska ili monarhija, uzdiže iznad nacije i povijest tvore profesionalci u toj vrsti posla – kraljevi, ministri, birokrati, parlamentarci, novinari. No, u onim odlučujućim trenucima u kojima mase više ne mogu podnositi stari poredak, one razbijaju barijere koje ih razdvajaju od političke pozornice, …Povijest revolucije je za nas prije svega povijest nasilnog ulaska masa u područje upravljanja njihovom vlastitom sudbinom. „Lav Trocki, Predgovor povijesti Ruske revolucije Pročitaj detaljnije

Modna kuća ‘Uzor’ desetljećima je bila respektabilno poduzeće koje je poslovalo s dobiti, bilo je prepoznatljivo po kvaliteti i imalo 750 zaposlenih. Tih nekoliko desetljeća je trajalo do devedesetih godina i “ekonomske politike” HDZ-a. Danas je situacija sljedeća – radnica ima 112 i pritom ne primaju plaću mjesecima.  Problemi su im započeli u ožujku 2009.godine kad im je plaća od 2500 kuna (sedam do osam puta manja od one saborskog zastupnika, a sedamdeset do osamdeset puta manja od predsjednika uprave telekomunikacijske kompanije) kasnila i po 20 dana. Nije dovoljno što su prije dobivale plaću petnaestog u mjesecu, te time zapravo kreditirale poduzeće, nego im je i ta mizerna plaća kasnila. Pročitaj detaljnije

Ovaj se tekst temelji na članku kojeg je 1992. godine napisao Ernest Mandel pod naslovom „Zašto Keynes nije odgovor? Sumrak monetarizma.“ Članak je napisan kao reakcija na ekonomsku situaciju nastalu u Europi početkom 90-ih. Naime, dolaskom Reagana i Thatcher na vlast u SAD-u, odnosno VB, desetak godina ranije službeno je počelo razdoblje politike „super – slobodnog tržišta“, tj. razdoblje pod dominacijom dviju grana neoklasične škole ekonomske misli, monetarizma i ekonomike ponude. Obje počivaju na naglašavanju individualnih sloboda, demokracije, privatnog vlasništva… Posljedice tih politika bile su katastrofalne, te su tadašnji kapitalistički i socijaldemokratski krugovi (svaki iz svojih interesa) zahtijevali intervenciju države.  Mandel objašnjava zašto intervencija države nije rješenje problema za radnike te kako državna intervencija neminovno vodi u još jednu recesiju i tako stvara začarani krug. Pročitaj detaljnije