Politika HDZ-ove vlade na čelu s Jadrankom Kosor je odvela zemlju u potpunu ekonomsku i socijalnu katastrofu. Galopirajući rast nezaposlenosti i ubrzano propadanje poduzeća, koji već govore dovoljno sami za sebe, posljedica su promašene neoliberalne politike koju ne provodi samo ova vlada, već i sve dosadašnje. Najveća želja ogromne većine stanovništva je da ona nepovratno postane prošlost i da njezini pripadnici odgovaraju kako za sav kriminal koji su počinili, tako i za pogubne posljedice svoje politike po život stotina tisuća ljudi i ekonomije u cjelini. Ulice su svakodneno ispunjene tisućama ljudi posvećenih borbi protiv ovog protunarodnog režima i rušenje HDZ-ove vlade čini se izglednijim nego ikada ranije.
Međutim, samo rušenje HDZ-a neće riješiti problem. Oporba na čelu s SDP-om možda nikada ranije nije bila jadnija, bezidejnija, te u većoj prešutnoj sprezi s aktualnom vlašću. Ta lažna oporba se u svim bitnim pitanjima slaže s HDZ-om – pitanjima kao što su ekonomija utemeljena na propalim principima neoliberalizma, likvidacija brodogradilišta, nespremnost da se zaštite radnici i kriza prevlada udarima na tajkune i profitere, mjere štednje koje izlaz iz krize nastoje ostvariti pojačanim udarima na najsiromašnije umjesto na najbogatije, kao i težnja za daljnjim privatizacijama, uključujući i zdravstvo i školstvo. U svjetlu tih činjenica, zadaci koje moramo zajedno ostvariti postaju složeniji. Nije dovoljno da samo srušimo Vladu, u isto je vrijeme potrebno poduzeti sve da se zaštite prava radnika i nezaposlenih, te da se suštinski promjeni trenutna ekonomska politika u korist siromašnih i većine stanovništva. Prijevremeni izbori stoga sami po sebi neće ništa riješiti.
Iz tog razloga zajednički neprijatelj socijalno ugroženih nije samo politička elita na čelu s HDZ-om i SDP-om, već i svi oni koji izrabljuju radnike, namjerno uništavaju poduzeća, ne isplaćuju plaće i prisiljavaju na prekovremeni rad. Malobrojnim predstavnicima ove skupine vlasnika krupnog kapitala postojeća situacija i ekonomska politika koja se provodi na štetu radnika pogoduje, budući da im pruža mogućnosti nesmetanog povećavanja profita. Ako želimo nešto promijeniti onda je prijeko potrebno da dovedemo u pitanje njihove pozicije u kojima uživaju naograničenu vlast u odnosu na radnike. Štoviše, možemo vidjeti kako su interesi političke elite i ekonomske elite međusobno povezani, te kako se zajedno nalaze u savezništvu. Neoliberalna politika, privatiziranje svih resursa, nesocijalna porezna politika itd. upravo svjedoče o vođenju politike u korist krupnog europskog i hrvatskog kapitala, s druge strane – upravo se od njihovih novaca financiraju kampanje. Oni koji u svojim rukama imaju poduzeća, tvornice i banke predstavljaju stvarne nositelje vlasti i glavne krivce za sadašnju situaciju, družba koja se nalazi na Markovu trgu predstavlja tek nešto više od njihovog političkog agenta. Ekonomska elita se međutim ne nalazi na Markovu trgu, već se njezina diktatura može dovesti u pitanje prvenstveno organiziranjem socijalnog pokreta koji polazi od borbi na radnim mjestima i temelji se na savezništvu radnika, studenata, nezaposlenih i umirovljenika.
Nedostaci dosadašnje borbe protiv Vlade, koje moramo nastojati ispraviti, su prije svega nedostatak isticanja socijalne dimenzije zahtjeva, neuključivanje organiziranog radničkog pokreta i industrijskih akcija, te prepuštanje kontrole neodgovarajućem vodstvu i samopozvanim liderima koji ne uočavaju pravu narav i socijalni karakter problema, već zahtijevaju veće slobode za kapital, nastavak privatizacije i dosljednije provođenje proturadničkih politika, uz zahtijevanje puke zamjene jedne garniture ljudi drugima. Suočeni s diktaturom političkih i ekonomskih elita, izostankom prave oporbe, te samopozvanim liderima koji im se nastoje nametnuti, socijalno ugroženi i potlačeni nemaju drugog izbora nego preuzeti stvari u svoje ruke. Do promjena neće doći ako ne organiziramo industrijski otpor: okupacije tvornica, štrajkove i generalne štrajkove, preuzimanja ulica i masovne radničke prosvjede. Paralelno s time moramo stvoriti i politički savez koji će se temeljiti na širokom socijalnom i radničkom programu, jasno formulirati naše zajedničke političke, ekonomske i socijalne zahtjeve, te se sukobiti kako i s Vladom, tako i svim parlamentarnim strankama koje predstavljaju njezinog tihog saveznika.
Kako da narod preuzme vlast u svoje ruke? Temelj odgovora na ovo pitanje daju nam studentski plenumi. U samim borbama i otporima trebamo organizirati tijela u kojima ćemo sva pitanja rješavati direktno na licu mjesta – slobodnom diskusijom i glasanjem u kojemu sudjeluju za to zainteresirani potlačeni. Na taj će način vlast iz saborskih klupa, upravnih odbora i fotelja prijeći na ulice, u poduzeća i tvornice, te fakulteta – u ruke samoga naroda. Naš je konačni cilj da se tim putem nasuprot vladavini SDP-a i HDZ-a uspostavi radnička vlast koja će osigurati uspostavljanje ekonomije po mjeri čovjeka i svakome zajamčiti dostojan posao i plaću, kao i sudjelovanje u procesima donošenja odluka koji ga se direktno tiču.
Ako se slažete sa stavovima koje smo ovdje iznijeli kontaktirajte nas kako bismo se što bolje povezali i što snažnije organizirali zajednički socijalni blok u okviru postojećih prosvjeda. Ako se ne organiziramo ponovno će u naše ime o stvarima koje nas se tiču odlučivati drugi i to na našu štetu!
Radnička borba
Srušimo Vladu, riješimo se lažne oporbe! Sva vlast u ruke naroda!,
5 ožujka, 2011 at 07:13
Ne samo da se slažem sa Vašim stavovima oni su moji od vajkada.
5 ožujka, 2011 at 07:26
Evo pratim situaciju koja se događa ovih dana i moram priznati da mi je drago što se konačno „nešto“ počelo događati. Iako mi se to „nešto“ ne sviđa, ipak je i to „nešto“ barem nekakav pomak u odnosu na 20-godišnju učmalost i suzdržanost istinskih oporbenih struja u zemlji. U ovom dopisu nije potrebno pisati o redikulu Pernaru jer smatram da je njegova uloga u ovim prosvjedima svakome sa malo zdravog razuma jasna. U ovom komentaru želim dati konstruktivnu kritiku ljevičarskim organizacijama i postaviti nekoliko pitanja.
Žao mi je što vam se moram obraćati u množini, a ne jednini jer manje više, kako sam iščitao sa vaših web stranica, izrazito ste sličnih svjetonazora. Ne želim ovdje sada analizirati razlike između pojedinih organizacija, jer vas ne želim dijeliti, već želim ukazati na jednu suhoparnu činjenicu: Sve organizacije govore o ujdinjenju radničke klase s glavnim ciljem svrgavanja diktature kapitala. Postoje među vama i ljudi koji su sudjelovali na sastanku internacionale u Amsterdamu, ali mi nije jasno kako je moguće sudjelovati na sastanku internacionale, a u isto vrijeme na lokalnom nivou biti razjedinjen? Kada prebrojim koliko ljevičarskih organizacija/stranaka kod nas ima, koje govore o nekoj zajedničkoj revoluciji, a u isto vrijeme se nisu sposobni ujediniti u jednu organizaciju, bude mi mučno. Molio bih da mi pojasnite zašto je tome tako? Zašto ste razjedinjeni, a imate zajednički cilj? Zar je toliko teško sjesti za stol i raspraviti o razlikama, doći do nekoih zajedničkih zaključka, naći kompromis? Ako je to toliko teško vama svjesnima zlouporabe termina kao što su socijalzam, komunizam, anarhija, dogovoriti nekakvo zajedništvo, po logici zdravog seljačkog razuma „ujedinjena masa“ kao pojam djeluje stvarno kao neka utopija, kako je desničari i kapitalisti vole nazivati. Kako kanite indoktriniranu masu ujediniti, a sami se niste sposobni ujediniti?
Dok je ljevica razjedinjena i priča o nekom ujedinjenju radničke klase s ciljem svrgavanja kapitalizma, u isto vrijeme kapitalisti ujedinjeno ostvaraju svoje ciljeve i stvaraju privid razjedinjenosti (tzv. tržišna konkurencija, tzv. višestranačje). Tragična ironija.
Smatram da vam je kranje vrijeme da se ujedinite i da ponudite istinsku alternativu. Na dosadašnjim prosvjedima nisam vidio ozbiljne govornike. Ne vidim ljude koji pale masu s pravim riječima. Ne vidim inteligenciju. Mislim da je obeshrabrujuće da ljevica ne koristi priliku da zada udarac političkoj eliti (a i kako će kada je razjedinjena?). Iz mase se čuju vrlo jednostavne parole tipa „Lopovi“, „Kara Marko Jadranku“, „Hrvatka policija – mito i korupcija“, „Hoćemo izbore“, „Svi na ulice“ itd. Ti povici su samo artikulacija ogorčenosti i bijesa naroda, ali nema nikoga da tu ogorčenost i taj bijes povede u nekom konstruktivnom smjeru. Osobno sam sudjelovao na prosvjedu u Osijeku (slučajno naletio, nisam ni znao za njega – toliko o organizaciji) i koliko god mi je bilo drago što se ljudi konačno bude, toliko sam bio i razočaran traljavosti cijelog prosvjeda, tj. organizatora.
Osobno bih podržao ljevu alternativu i istoj se i pridužio ako se pokaže kao ozbiljna i ujedinjena, no za sada je nema… A znam i još dosta ljudi (koji znaju još ljudi) koji bi učinili isto. Stihijski prosvjedi vrlo lako vode ka degenerativnim promjenama i tu činjenicu se ne bi smjelo ignorirati. No pasaran!!!
Parola ne bi trebala biti: DOLJE VLADA, parola treba biti: DOLJE SABOR. Treba sve te redikule poslati u prošlost. TREBAJU NAM NOVI LJUDI! DERATIZIRAJMO SABOR! Dosta je bilo štakora na vlasti!
5 ožujka, 2011 at 07:37
Sjajno Ivane! DERATIZIRAJMO SABOR
5 ožujka, 2011 at 16:09
Ivane, tvoje je pitanje na mjestu i mogu ti reci da se i mi u RB slazemo s velikim dijelom tvog prikaza. Vec smo prije nekoliko godina pozvali na stvaranje zajednickog antikapitalistickog fronta, vidjeti npr.
http://www.lupiga.com/vijesti/index.php?id=5209 ostale organizacije, koje nema potrebe ovdje imenovati, su nas poziv na diskusiju o frontu odbile. No, valja reci kako izvjesna razina suradnje ipak postoji i stalno se realizira u praksi.
6 ožujka, 2011 at 13:52
Milanović ništa ne razumije?Razumije on jako dobro! Ali prije godinu dana njegov ekonomski strateg objavio je strategiju SDP-a,da SDP ODUSTAJE OD SOCIJALDEMOKRACIJE ! Više im se sviđa neoliberalizam jer im je ovako (Milanoviću i njegovi prirepcima u SDP-u)jako dobro i ne bi htjeli nikakve promjene ustroja društva. Na pitanja kako je moguće odustati od socijaldemokracije, a biti socijaldemokratska stranka , uopće se ne trude barem odgovoriti varajući svo ono veliko glasačko tijelo koje nostalgično (pogotovo velik broj starijih i penzionera)glasaju za SDP misleći da ih zastupaju socijaldemokratskim programom.Narod je davno rekao da je varati isto što i krasti i sad ih kažnjava paljenjem njihove zastave.Mogu oni nas varati kako hoće,ali neće koliko hoće!
7 ožujka, 2011 at 10:57
SDP nije nikakva opozicija. Nikada neću zaboraviti kada je Linić, tada potpredsjednik Račanove vlade izjavio kako su u Hrvatskoj radnička prava prevelika ! Zamislite jedan socijaldemokrat daje takvu izjavu ! Skandal. Od tog trenutka sam shvatio kakva je SDP stranka. Nisu ništa bolji od HDZ-a. I jedni i drugi su u službi lopova raznih lobija i tzv kapitalista, a u stvari beskrupuloznih lopova koji su svojom pohlepom i gramzivošću doveli ovu zemlju u moralno beznađe i socijalnu bijedu.
7 ožujka, 2011 at 13:52
Svi mi vrlo dobro znamo kakav je SDP, prvo je Račan uništio revolucionarnu ljevicu a sada ova ekipa prevodi soc.demokraciju u liberalnu stranku.
Sve je to jasno,sada se radi samo o tome što bi istinska ljevica u ovoj situaciji mogla napraviti
7 ožujka, 2011 at 14:53
nisam sve te politicke fore kod nas pratio, ali i budala bi shvatila sto su danasnje stranke u saboru, ‘agenti’ u sluzbi kapitala
ahhh
peace! one love!
7 ožujka, 2011 at 15:38
Slažem se s Ivanom Gajskim. Bila sam na prosvjedima i primijetila da se govornice ponajprije hvataju bezidejni ljudi, redikuli ili samozvani vođe ultradesnih opcija. Zašto građanstvo i inteligencija šuti? Koga se bojimo?
Zar ćemo ponovno našim prosvjedima omogućiti dolazak na vlast novim mentalnim degenericima zbog kojih ćemo ponovno morati u zajednički odljev mozgova? Ljudi, npravite nešto pod hitno. Prosvjedi su sve masovniji,primitivci sve glasniji, a intelektualci sve tiši. Nije dovoljno samo hodati u prosvjednoj koloni, našim koracima potreban je RAZUMAN GLAS!!!!!!!!
7 ožujka, 2011 at 20:31
Ja se jako slažem s Indijankom: primitivci su sve glasniji, a intelektualci sve tiši. Slažem se i s Ivanom Gajskim, ali želim istaći da nisu sve ljevice iste da bi se definitivno ujedinile u jednu Ljevicu s jednom Idejom. Bi li to onda bio jednopartijski sistem? Zašto je to uopće potrebno?
7 ožujka, 2011 at 21:56
Slažem se da je Hrvatski Sabor problem jer zastupa interese krupnog kapitala,a kreature u njemu predvođene SDPom i HDZom otkrile su najjasnije svoju destruktivnost i pravo lice kad su se bez iznimke svrstale iza Bandića participirajući u njegovoj “privatizaciji” največeg novčanog fonda u Hrvatskoj, tek blago ga koreći kad su i vrapci shvatili što on radi i za koga. Hitno ih treba maknuti zauvijek iz politike, a dosta njih i sa slobode. Kako? Ništa se ne može stihijski jer stihija nema usmjerenje i cilj. Lijeve snage prije svega moraju, ako ne mogu zajedno u organizacije onda bar mogu stati iza zajedničkih ciljeva te zajedno EDUCIRATI i usmjeravati stanovništvo oko tih neprijeporno zajedničkih ciljeva,a to je ,lako ćemo se složiti, borba da se budučim pokoljenjima ostavi bolja Hrvatska, bolji solidarniji svijet,dakle neosporno socijalizam , naravno bolji nego je bio sa svojim početničkim greškama,ali ipak socijalizam. Tako će se stvoriti snaga mnoštva u istom usmjerenju.Jako je poučno kako su komunisti poslje 1945. priznali svoju grešku u predratnom educiranju stanovništva u Dalmaciji.Educirali su prije rata samo obalu i otoke misleći da u Zagori nema proletarijata i klasno svijesnih, pa je Zagora postala ustaška ,desničarska i veliki problem u ratu i poraću,a obala progresivna-lijeva!(Tu vidimo snagu edukacije jer treba znati da su partijske čelije po mjestima imale samo po nekoliko članova, a uspjele su podiči čitavu obalu na više razine duha).Radnička Borba,Okupirana Dalmacija i ostali trebali bi beskompromisno,po bilokoju cijenu, naći način pristupa stanovništvu objašnjenjima, makar plakatima ako su već mediji u rukama krupnog kapitala, jer sa lobotomiziranim stanovništvom neće ništa postiči osim biti na marginama društvenih zbivanja.Neka stanovništvo vidi da postoji opcija,neka razmišlja o toj opciji ,a zdrava inteligencija naroda napraviti će ostalo i usmjeriti ih da se bore za svoj interes,a ne interes neljudi,primitivaca,psihopata, manipulatora i pljačkaša.
7 ožujka, 2011 at 22:43
E, to! “(…) stati iza zajedničkih ciljeva te zajedno EDUCIRATI i usmjeravati stanovništvo oko tih neprijeporno zajedničkih ciljeva (…)”
8 ožujka, 2011 at 13:09
Dosta nam je trulog nepotizma, nesposobnih i nepismenih državnih birokrata, dosta nam je njihovih kadrovskih križaljki i korekcija cijena, dosta je bilo njihovog kupovanja glasača i njihove sveopće nemoralnosti. Zbog tih istih nepotista naši sposobni ljudi ne mogu naći posao! Do kada će kauboji jahati našim ulicama, lasom loveći fotelje? Hrvatska ima divnih pašnjaka, ali mi nismo ovce. Indijanci nisu i nikada neće izgubiti bitku. Njihova je i vječnost i mudrost. Indijanske su mudrosti pred materijalistima i osvajačima poput biserja bačenog pred svinje.
9 ožujka, 2011 at 02:17
@Lula mira
Sada imamo manje-više jednopartijski sistem koji se na pozornici predstavlja kao višestranački (Imaju zajednički cilj: Hrvatska u EU – raspravljaju se oko banalnih stvari ali se svi trude oko zajedničkog cilja i rasprodaju sve što se da za taj cilj). Ujedinjenu ljevicu možeš, ako hoćeš, nazvati jednom partijom, ali se ta partija sastoji od frakcija koje demokratski funkcioniraju te se ne moraju u svemu slagati (lijepo opisano na linku što ga je poslao Drug: http://www.lupiga.com/vijesti/index.php?id=520). No na “partija” bi bila protuteža ovoj jednoj partiji s puno šarenih imena i boja koju sada imamo na vlasti.
S obzirom da te prave ljevice nema, najviše koristi od ovih prosvjeda će izvući, po mojim procjenama Lesar sa svojim Laburistima, a HDZ će se raspast na nekoliko manjih trvijalnih strančica, i biti će nešto manje totalnih debila u saboru nego što ih sada imamo. Osnovni politički ciljevi će i dalje ostati isti (EU, poštovanje tzv. slobodnog tržišta/nevidljive ruke, kao posljedica istoga raspodaja svega onoga što je ostalo –> dakle daljnje osiromašavanje radničke klase).
To sve ove sadašnje male lijeve organizacije potpomažu jer se nisu okrupnile u neku ozbiljnu ljevu opciju, pošto ovako male neće ništa moći učiniti.. One će i dalje nosati svoje transparente, povremeno se nabacivati bojom ili raditi nekakve druge slične akcijice, dok će narod i dalje jesti govna…
9 ožujka, 2011 at 09:20
Ujedinjenu ljevicu zamišljam kao višestranačje s jednim ciljem artikuliranim prema van i sa zajedničkim nastojanjima oko edukacije ljudi, oko osvještavanja činjenice da ovaj sistem nije jedina opcija i ovo stanje nije jedina opcija. Iz tog se razloga ljevičari trebaju “ujediniti” oko nekih pitanja te organizirati zajedničke sastanke, rasprave i zajednička djelovanja (samo kada bi to svi ljevičari htjeli). Ja vidim zajednički cilj ljevice, ali ne i zbroj zajedničkih sila da se on ostvari. I Gajski je rekao da vidi zajednički cilj ljevice (“Sve organizacije govore o ujdinjenju radničke klase s glavnim ciljem svrgavanja diktature kapitala”), ali ipak joj se ne želi priključiti dok god to nije koherentna ljevica. I ima još takvih ljudi. Slažem se i zato ljevičari trebaju poraditi na toj kritici i sigurno već nastoje oko nje. Još nešto: kritika je sjajna stvar, ali još je sjajnije znati za nju, a ne ostati u teoriji, u toj toploj fotelji svojeg doma.
11 ožujka, 2011 at 18:57
Prije svega pozdrav svima, jer sam ovdje nova.
Gajski je kirurški precizno analizirao sadašnju političku scenu i same prosvjede. Mislim da uz 20-godišnje sustavno gospodarsko uništavanje od strane cjelokupne političke garniture, se sustavno i podmuklo od strane istih radilo na razjedinjenu naroda. Hrvatska je danas toliko nehomogena u svakom pogledu, da je nemoguće organizirat koherentan prosvjed, a kamoli rušenje vlade, jer su uvjerili većinu da smo mi tu da bi njima omogućili položaje, umjesto da su oni na položajima da bi nama omogućili neotuđiva i zakonom zagarantirana ljudska i građanska prava. To dovodi do zaključka, kako stvorit kritičnu masu za rušenje ovog režima. S obzirom da političkim uvjerenjima pripadam ljevici, žalosno mi je vidjet da su sve hrvatske ljevičarske organizacije razjedinjene, a kroz čitavu povijest ( a to bi svaki ljevičar najbolje trebao znati) svjedočimo da se samo jedinstvom i solidariziranjem može probudit aktivni antagonizam naroda spram vladajućih.
11 ožujka, 2011 at 23:54
Ljudi stanimo iza obaranja kapitalizma argumentiranim PLAKATIMA (ne moraju biti skupi-a4)!Svi!!! Svi ljevi.Taštine, razilaženja u detaljima,psihopatologije ostavimo po strani. Televizija je u rukama kapitala. Novine su u rukama kapitala. A narod? Narod je zbunjen bez pravih argumenata sa ZAGLUPLJUJUĆIM ŠKOLSTVOM.Slobodna i Jutarnji su isti dan istim slikama objavile isti članak o egzorcizmu i opsjednutima od sotone među nama. Zaglupljuju nam narod i bacaju ga avetima srednjeg vijeka! Proganjat će vas savijest ako ste znali ,a niste pomogli ,zbog sektašenja, tom narodu prepuštenog političkim i ljudskim abortusima, stvarnim kapitalističkim sotonama!
13 ožujka, 2011 at 12:19
Nastavak:
Po izvješču službene vladine komisije o čemu se u dva navrata i raspravljalo u saboru, katasrofalnih 95,17% privatizacije u tranziciji je izvršeno kriminalno, protiv ionako pogodujućih zakona.Jasnije: od oko 1500 prekontroliranih privatizacija firmi, SAMO STOTINJAK JE IZVRŠENO PO ZAKONU iako su i ti zakoni nakaradni! Što poslje toga poduzimaju HDZ i SDP kao jedini relevantni u hrvatskom političkom prostoru? Ništa!Ne žele vratiti ono što su nagrabili skupa sa raznim Banditićima, Lininikakvičićima iz SDP-a , a o HDZ-ovcima ne treba ni govoriti(biti će malo deset Remetinaca).Kažu da nisu svi u SDPu i HDZu nepošteni.Nisu, ali onda su ti ostali beskrajno glupi, ako ne vide u čemu učestvuju.
13 ožujka, 2011 at 13:04
Zaključak – tih 95.17% privrede treba smjesta nacionalizirati, a svu zaradu ostvarenu na temelju takve privatizacije zaplijeniti, po potrebi konfiscirati imovinu onih koji su u te privatizacijske radnje bili uključeni.
26 travnja, 2011 at 20:16
Svi ovi komentari ne trebaju biti i nisu nikakvo politiziranje već borba za spas poštenog, radnog hrvatskog stanovništva jer se radi o pitanju života i smrti i povećanom umiranju opljačkane populacije koje je već započelo!
Vrhunska američka znanstvenica, nesuđena nobelovka na području biokemije, Candace Pert, vršila je osamdesetih godina istraživanja u najsuvremenijim laboratorijima, pokušavajući spasiti oca oboljelog od karcinoma pluća. Otkrila je da za nastanak raka i nekontroliranu diobu stanica nisu odgovorne domicilne stanice pluća ili drugih organa već pridošlice makrofagi. Što su makrofagi? To su stanice koje tijelo stvara kad treba i šalje krvotokom gdje treba za rastvoriti i očistiti oštećenja, infekcije, mrtve stanice, gnojne infekcije, onečišćenje prašinom, duhanskim smolama, česticama dima…
Problem je što su makrofagi izrazito genetski nestabilni i gdje god ih organizam pošalje mogu se iznenada ( dakle oni, makrofagi!) početi nekontrolirano dijeliti stvarajući bilo gdje u organizmu tkivo raka. (Hvala gđi. Candace, dalje možemo sami).
Poznato je da imunološki sistem konstantno nezadovoljnih i besperspektivnih ljudi stradava uz ostalo i zbog poremećaja vegetativnog živčanog sistema tj. hormonalnih poremećaja, a pogotovo zbog smanjenog lučenja hormona endorfina tako da ljudi postaju podložni bolestima i infekcijama. Te infekcije saniraju , za tu priliku, novostvoreni milioni novih makrofaga i vjerojatnost da će se tamo gdje djeluju pretvoriti u karcinom, zakonom velikih brojeva, postaje prevelika. Eto zašto statistike kažu da se u Hrvatskoj u zadnjih 20 godina postotak kancerogenih oboljenja povećava velikom progresijom.
Očito je da je na djelu potpuna destrukcija hrvatskog naroda (jesmo li zato stvorili hrvatsku državu i za koga?) koja se manifestira i kroz enormno povećanje potrošnje psihosomatskih lijekova zbog nezadrživog povećanja psihičkih i fizičkih obolijevanja, dok neprihvatljivo povećanje broja alkoholičara i ovisnika više nije nikakva vijest. Broj ubojstava i samoubojstava raste…
A tko to u Hrvatskoj u najvećoj pljački od svih tranzicijskih zemalja, čini stanovništvo besperspektivnim, opljačkanim i baca ga u siromaštvo, nezadovoljstvo i očaj, dakle podložno oboljenjima i nedopustivom povećanju umiranja kao posljedici? ( Sad ne pričamo o penzionerima u gradovima koji obolijevaju i umiru od izgladnjelosti zbog sramotnih penzija ili o suicidalnim nezaposlenima i zaposlenima s prosječnim plaćama ispod egzistencijalnog minimuma, već pričamo o kompletnom stanovništvu).
Da nije možda kriva za to ukupna politička “elita”, kapital i njihova sprega?
E njima treba oduzeti sve saborske i ostale feudalne stečevine, privilegije i pljačkom stečenu imovinu (95,17 posto privatizacije je, po službenim podacima, izvršeno protuzakonito). I dovesti ih prihodima na prosjek hrvatskog stanovništva jer su nas oni i doveli do ekonomske propasti, sad neka nas vade, ali dijeleći našu sudbinu, a ne živeći u svojoj zemlji dembeliji. Jer ovako oni mogu do beskonačnosti.
A kako ih na to natjerati? Hrvatski narode, tebe se pita!
26 travnja, 2011 at 21:25
kako ih na to natjerati? Revolucijom. Moj doprinos odgovoru…
9 lipnja, 2011 at 07:31
Crkva je dohodovna,a ne duhovna ustanova!Točka!Svečenici koji nose pištolje čuvaju pištoljem materijalno tijelo i imovinu,a ne duh.Godine 1991. i u NDH ga je jedan dio isto nosio i nisu se pretrgali u kritici genocida nad Židovima, duhovnim bićima i braći na sliku i priliku božju jer svi su ljudi braća. Ali zato su pristajući uz svaku državu i vlast pokazali da žele baštiniti plaću i materijalne probitke koje dobijaju podržavajući i zločinačku vlast, bitno je samo dobijati materijalne probitke. Gdje je tu duhovnost? U največoj krizi kad penzioneri i stanovništvo po Hrvatskoj počinje umirati od gladi,oni troše materijalne resurse društva i tih istih ljudi na oniksove poludrage ploče fasade svojih nedodirljivih privilegija. U situaciji kad stanovništvo umire po čitavoj Europi srednjeg vijeka (jer zbog nedostatnih materijalnih resursa kad plati crkvi i feudalcu po desetinu on i familija ne mogu preživjeti, ucjenjeni smrtnim strahom od vatre pakla ostavljajući sve materijalno i zemaljsko crkvi koju su veći dio povijesti vodili sinovi najbogatijih-dakle vlastele )obezvređenih egzistencija i zbog siromaštva(opljačkani) gubeći živote,crkva gradi novcem opljačkanih najsjajnije bajoslovne crkve/palače obućene u zlato , pretvarajuči ljudske živote u užasne nedostojne egzistencije,a sve zbog jalovih kameno-zlatnih artefakata besmislenih poput piramida.Iz toga je lako shvatiti da crkva ne funkcionira kao duhovna, humana ustanova već največi biznis i največe klanjanje bogu profitu u čitavoj povijesti ljudske vrste.I sve to rade bićima što su na sliku i priliku bogu, uzrokujuči smrt ogromnog broja ljudi iscrpljivanjem materijalnih resursa potrebnih za egzistenciju tih istih ljudi,a samo da bi gomilali besmislen luksuz i materijalno,materijalno, materijalno….
22 listopada, 2011 at 15:37
Ima jedna zemlja blagosranja i sreće, tamo se narod u stadima kreće. Nalazi se na samom zapadu Balkana, neki je i zovu država-banana. Ljudi su tamo obične ovce, prodaju guzicu za male novce. To je zemlja kriminalaca i tajkuna tamo obraz košta samo 500 kuna. Sve neki veliki vjernici i domoljubi, a brat brata za komad zemlje bi ubili. Tamo nema moralnih vrijednosti Al’ ide se u crkvu pa Bog oprosti. Jako su hrabri i ničeg’ se ne boje, a drugi ih jebu i sudbinu im kroje. S ponosom kažu da se zovu Hrvati, veliko stado – ovca ovcu prati. Na čelu tog’ stada jedna je kokoš, glavna joj briga koji da stavi broš. Što su ljudi gladni nju dupe boli, kaže nek’ jedu govna s malo soli. Nažalost i ja sam dio tog stada, puna mi je glava robijanja i jada. Za crkavicu radiš po cijele dane, dok neki grade vile i apartmane. Svašta je pričao pokojni Franja, mnogo nebuloza i teških sranja. Al’ jedna mu izjava ne bi luda: “Hrvati su stoka sitnog zuba” !!!
6 studenoga, 2011 at 16:59
najviše me mučišto se stalno govori o velikim firmama, sindikati ih štite, država im isplaćuje dugove. Što je s nama, koji radimo u malim firmama, do 10 zaposlenih. Ima nas puno ako ne i previše. Ja ne dobijem plaću, imam hrpu prekovremenih za koje ne smijem niti pitat!! kome da se mi žalimo? plaćaj kredit za stan, alimentaciju, režije, a dobiješ 3000kn za koje se krvavo naradiš!
Šuti, trpi i radi! E pa neću više, dosta mi je!
6 studenoga, 2011 at 18:04
Istina, ne može se baš nešto senzacionalno napraviti u ovome trenutku, ali može nešto:
1. Od novog broja časopisa Radnička borba za naše čitaoce osiguravamo besplatnu pravnu pomoć zahvaljujući odvjetniku s kojim surađujemo. Može nam se dakle navesti problem i u čemu se on sastoji, te zatražiti pravni savjet
2. Može nam se na radnicka_borba@yahoo.com poslati tekst o problemima i mi ćemo ga nakon toga objaviti – na stranicama i u časopisu. Na taj način se ljudi upoznaju s problemima drugih, povezuju, te organiziraju – što je prvi preduvjet da se nešto ozbiljno promijeni.
3. Može se uključiti u prosvjede i našu organizaciju – Radnička borba, kako bi se borilo za suštinsku promjenu političkog i ekonomskog stanja u zemlji. Jedino ako se promjeni sustav mogu se konačno riješiti problemi, posebno u malim firmama, gdje je radnika malo i nema sindikata, te je mogućnost zaštite prava slaba. Da bi se sustav promijenio potrebna je organizacija – aktivisti i program, a to je ono što je naš cilj izgraditi.