Donosimo tri kraća teksta iz knjige Lava Trockog, Izdana revolucija, sljedećih podnaslova: Državni kapitalizam, Je li birokracija vladajuća klasa? i Povijest još nije dala povijesni sud značaja SSSR-a. U prvom tekstu Trocki progovara o optužbama da je sustav u SSSR-u, u to vrijeme (sredina 1930.-ih), bio državni kapitalizam. Objašnjava što je to zapravo državni kapitalizam, a što etatizam te zašto u SSSR-u ne može biti govora o državnom kapitalizmu.

Drugi tekst je usko povezan s prvim i također odbacuje tadašnje optužbe, samo se ovaj put one svode na pitanje koje i sam naslov navodi. Trocki objašnjava po čemu se sve birokracija u SSSR-u razlikuje od birokracije kapitalističkih zemalja, ali i po čemu su slične. Konačno pojašnjava zašto sovjetska birokracija ipak nije klasa te koja je njena uloga u daljnjem tijeku ruske revolucije.

Konačno, treći tekst sadrži promišljanja Trockog o sudbini SSSR-a u slučaju političke revolucije proletarijata i u slučaju buržoaske kontrarevolucije. Također, ovdje Trocki navodi svoju metodu analize glavnih historijskih događaja, baš poput ruske revolucije. Pročitaj detaljnije

Svim radnicima je posao postao utrka s rezultatima i stalni presing – još, još, još… Ne zaboravljajući da je psihički i fizički napor svakodnevica većini radnih mjesta u uslužnom sektoru UNI je listopad posvetio posebno radnicima u pozivnim centrima. To su radnici koji dnevno odrade po tisuću poziva sa slušalicama na ušima, sjedeći za monitorima i primajući na sebe nezadovoljstvo korisnika koji se javljaju, jer “nešto ne radi… nije učinjeno… nije…”.

HST- Hrvatski sindikat telekomunikacija priključuje se kampanji UNI-a za boljim uvjetima rada radnika u pozivnim centrima.

Izvješće UNI ICTS sektora pod nazivom  “Uputite pravi poziv – tražimo preoblikovanje Call centara odozdo prema gore”, ilustrira negativne psihološke i fizičke učinke na radnike call centara širom svijeta zbog lošeg načina upravljanja. U UNI izvješću se također ističe da bi se poslodavcima – Call centar operatorima, također isplatilo kada bi vodili više računa i brige o radnicima.

Izvješće otkriva kako loša praksa upravljanja, osim što šteti radnicima call centara, snižava i kvalitetu usluge korisnicima.

Studije slučaja iz Deutsche Telekoma T-Mobile USA pokazuju da su radnici pate od stresa, tjeskobe i sagorijevanja, jer menadžment odbija pri planiranju i organizaciji rada uvažiti potrebe i zahtjeve radnika. UNI, međunarodna sindikalna središnjica usluga,  pridružuje sa sindikatima u SAD-u i Njemačkoj  (CWA- Communication workers of America i Ver.di) i zahtijeva hitne i neodgodive reforme.

Menadžment prisiljava zaposlenike da strogo slijede skripte, intenzivno nadziru pozive u cilju ocjenjivanja, kažnjavanja  i otkaza. Kao rezultat takvih tehnika upravljanja, radnici pate zbog izrazitog stresa, tjeskobe i sagorijevanja, a uslijed dugotrajnog sjedenja i prisilnih ponavljajućih radnji od ozljeda mišićno-koštanog sustava. Pročitaj detaljnije

Česta reakcija radnika kad im se pokuša razjasniti proces proizvodnje jest: ”Ali, kapitalistu i treba pripasti dobit jer mi radimo za njega, jer su to njegove tvornice, strojevi … Na kraju, on je taj koji riskira i koji se zadužuje.” Prema tome, naši radnici promatraju stvari baš onako kako one izgledaju. Izgleda kao da čin razmjene, odnosno ugovor o radu, između kapitaliste i radnike nema sebi premca po pitanju pravednosti. Nitko ne tjera radnika da radi pa on svojom slobodnom voljom stupa u razmjenu, a s druge strane kapitalist ga pristaje plaćati upravo onoliko koliko će ovaj raditi. No, osim posla s radnicima, kapitalist ima velikih briga oko raznih rata za kredite koje je uzeo kako bi pokrenuo proizvodnju ili je povećao, odnosno modernizirao. Kapitalist se ovdje javlja kao poduzetnik koji je pokretač svega. On ima na jednoj strani gladne i nezaposlene radnike, na drugoj strani banke koje nude zajmove i na trećoj strani, sebe i motiv za profitom. Njegova uloga je najvažnija jer upravo on sve navedeno stavlja u pokret i zahvaljujući njemu radnik dobiva plaću, dakle preživljava, kreditne rate se redovito otplaćuju, proizvodi prodaju, a proizvodnja napreduje. Ovdje nije toliko bitno je li poduzetnik zapravo jedan, više direktora ili dioničara jer se uzima odnos kapitala i rada kao općenit i, u ovom tekstu, apstrahiran od napomenutih manifestacija kapitala.

Pokazat ćemo kako stvari izgledaju iza kulisa i kako nisu onakve kakvima se čine. Pročitaj detaljnije

RB : Predstavite nam inicijativu koja je nastala povodom davanja Hrvatskih autocesta u koncesiju. U kojoj je fazi inicijativa sada, kako planirate da će se odvijati i koji su konačni ciljevi?

Mijat Stanić : Najprije da kažem nešto o sebi i svome sindikatu. Ja sam predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, sindikata koji djeluje u cestarskim poduzećima; on djeluje u sedam poduzeća od kojih su sva državna. U zadnje vrijeme nova vlada je najavila da će dati autoceste u koncesiju. Mi i sa bivšim vladama, još od 2005. godine, ratujemo protiv tih koncesija. Prva naznaka davanja u koncesiju je bila povodom stand by aranžmana s MMF-om, gdje su poduzeća dobila rok do kada su trebala provesti privatizaciju. Međutim od toga se odustalo, jednim dijelom i zbog toga što smo i mi kao radnici digli veliku bunu, ali se ista tema pojavila 2008. za vrijeme Ive Sanadera. Mi smo organizirali i najavili prosvjed i nakon njegovog organiziranja stigao nam je prosvjed u ministarstvo kod ministra Božidara Kalmete i on je rekao da će odustati od koncesije. Tražili smo pisanu potvrdu – što nam je on i dao. Tada smo odjavili i prosvjedni skup jer se odustalo od koncesije. Pročitaj detaljnije