Uslijed stalnih napada kapitala i njegovih političkih predstavnika na standard radne većine, uništavanja poduzeća, udara na radnička prava i privatizacija javnih dobara stalno se osjeća problem nepostojanja političke snage koja bi zaštitila prava potlačenih. Sindikalna scena je razjedinjena, a radništvo se još uvijek nije uspjelo nezavisno politički organizirati. Neke “lijeve” stranke koje se ponekad pozivaju na radnike čine to samo kako bi došle do glasova, a nisu ni najmanje povezane s aktivnim sudjelovanjem u socijalnom pokretu i istinskom borbom za radničke interese. Read the full story