Nema sumnje da je kriza pojam kojim bismo u dobroj mjeri uspjeli okarakterizirati ovo naše vrijeme, početak 21. stoljeća. Ovdje, dakako, nije riječ samo o aktualnoj ekonomskoj krizi, koju najdirektnije osjećamo na vlastitoj koži, već i o mnoštvu drugih problema i prijetnji koji tište današnje čovječanstvo, a koji se mogu svesti pod ovaj naziv(nik). Tu spadaju raznoliki problemi koje smatramo/nazivamo “ekološkima”, problem nedostatka energenata i raznih drugih potrebnih sirovina, problemi neimaštine i gladi u svijetu, problemi neravnomjernog razvoja koji potiču političke sukobe i nekontrolirane migracije stanovništva, nacionalna, ideološka ili vjerska isključivost koje izazivaju globalnu prijetnju i još štošta drugo. Odgovornost za sve ovo ovdje nabrojano, a što očito predstavlja aspekte jedne “univerzalne krize” ovog našega doba, obično se prebacuje na svjetsku političku i gospodarsku elitu. Njihova je odgovornost neprijeporna, no različitih “razina” odgovornosti ovdje ima više. U ovom ćemo tekstu, uz ostalo, pokušati ukazati i na odgovornost svjetske znanstvene elite, odnosno tehničke inteligencije, s obzirom da se u nekom dubljem smislu ovdje zapravo radi o krizi znanstveno-tehnološkog razvoja čovječanstva, koja ima jednu svoju bitnu etičku dimenziju, na koju ćemo posebno obratiti pažnju. Read the full story