Oštro osuđujući pedesetogodišnju okupatorsku i agresorsku politiku države Izrael, čiji je nedavni otvoreni primjer predstavljalo krvoproliće nad civilima u međunarodnim vodama, te izražavajući punu potporu palestinskoj oslobodilačkoj borbi, članovi zagrebačke organizacije Radničke borbe su tijekom noći 6. 6. 2010. izvršili akciju solidarnosti. Na ulazu u zgradu u kojoj se nalaze prostorije Izraelskog veleposlanstva u Zagrebu (Ulica grada Vukovara 271) crvenim je sprejem na engleskom jeziku ispisana poruka: „ Izrael – agresor“, te su zalijepljeni plakati s grafikom palestinskog pokreta otpora uz poruku na engleskom: „ Živjela slobodna Palestina“.
Incident koji se dogodio prošloga tjedna nije izuzetak nego logična posljedica i nastavak zločinačke politike izraelske buržoazije, vidljive i u prošlogodišnjem krvoločnom vojnom udaru na pojas Gaze, blokadi Gaze koja se i dalje nastavlja, te u mjerama suptilnog etničkog čišćenja arapskog stanovništva koje se neprekidno odvija. Postojeća izraelska desna vlada očito daje do znanja da je u svojem masovnom uništavanju ljudskih života spremna otići toliko daleko koliko želi, te kako su principi međunarodnih i ljudskih prava samo floskule koje imperijalisti upotrebljavaju onda kada im to odgovora, odbijajući da poduzmu bilo što u slučajevima najotvorenijih kršenja tih principa od strane njihovih saveznika.
Izraelska kapitalistička klasa i njihovi politički sluge u vidu Benjamina Netanyahua, Avigdora Liebermana i ostalih, te njihovi imperijalistički pokrovitelji i zaštitnici – SAD i EU, najveći su neprijatelji i krvnici ne samo arapskog stanovništva, već i židovske radničke klase. Trajni prestanak oružanih sukoba, miran suživot arapskog i židovskog stanovništva, kao i ostvarivanje temeljnih životnih interesa svih onih koji žive od svoga rada, moguće je samo pod pretpostavkom zbacivanja izraelske vlade i izraelske vladajuće klase, te uništavanjem njezine ekonomske dominacije. Potrebno je organizirati snažnu mobilizaciju kako progresivnih arapskih i židovskih radnika, tako i međunarodne radničke klase posvećenu ciljevima punog i bezuvjetnog samoodređenja Palestine, odbacivanja cionističke politike, te prava na povratak izbjeglica iz 1948.
zagrebačka organizacija Radničke borbe
Akcija solidarnosti s borbom protiv izraelske agresije,
7 lipnja, 2010 at 18:47
a bar koja fotka? ovak ko da i niste ništa napravili
7 lipnja, 2010 at 20:47
Kažete: “…samo pod pretpostavkom zbacivanja izraelske vlade i izraelske vladajuće klase”. Zašto niste spomenuli i neophodnost zbacivanja Hamasovske nacionalističke bagre? I zašto mobilizirati progresivne arapske i židovske radnike i međunarodnu radničku klasu u borbi na samoodređenje Palestine. Je li moguće da zagovarate zamjenu jednog zatvora drugim. Nije li prikladnije da se založite za ukidanje obiju država. Shvaćam li Vas ja dobro ako iz onoga što zagovarate razumijem da je stvaranje nacionalne države preduvjet za oslobođenje palestinske radničke klase. Ma da, naravno, notorna je činjenica da umnažanje granica i putovnica značajno pridonosi radničkoj emancipaciji.
A evo i moje akcije solidarnosti s palestinskom nacionalističkom oslobodilačkom borbom i to crnim slovima na stranicama Radničke borbe:
“Država agresor!”
“Živio čovjek oslobođen svake državne tiranije.”
“Slobodna Palestina = nova verzija nasilja”
7 lipnja, 2010 at 21:56
Nemamo fotic i nemamo bas para da ga kupimo. A da ga i imamo tesko covjek stigne po mraku, sklanjajuci se od strazara koji cuva zgradu, jos i uslikati koju za pamcenje. Ipak mislim da je najvaznije da je stvar izvrsena, da je poruka ujutro docekala Izraelce, a ne da posjetitelji stranice mogu uzivati u fotkama. Stoga je izreceni stav i vise nego pretjeran.
Baxter, imas velikih problema s osjecajem za stvarnost. Hamas je organizacija koja ima najvecu potporu palestinskog stanovnistva i kao takva predvodi borbu za nacionalno samoodredjenje. Ti naravno ne prihvacas borbu za samoodredjenje. To je tvoje pravo no takva te politika zauvijek udaljava od stvarnih masa i njihovih potreba, kao i njihove borbe. Izmedju sadasnjeg trenutka i krajnjeg cilja nestanka svake drzave postoji niz prijelaza i jedan od njih je borba za stvaranje samostalne drzave u svrhu zastite od nacionalnog potlacivanja, upravo kako bi se u buducnosti svi narodi mogli ujediniti na ravnopravnoj osnovi. Nije svejedno da li je klasno potlacivanje nadopunjeno i nacionalnim ili nije. Stovise, upravo polazeci od borbe za nacionalno oslobodjenje treba formirati antikapitalisticki program u slicnim uvjetima. Tvoj ultralijevi stav se usprkos tvojim zeljama u stvarnosti pretvara u sluzbovanje izraelskoj agresiji i ekspanzionizmu. Ta “ultrarevolucionarnost” radi upravo protiv interesa palestinskog stanovnistva kojemu je borba za samoodredjenje jedna od temeljnih preokupacija. Upravo zboh tih stvari od anarhizma nikada nece biti nista.
7 lipnja, 2010 at 23:07
Jebi ga, ako tvoju misao: “Hamas je organizacija koja ima najvecu potporu palestinskog stanovnistva i kao takva predvodi borbu za nacionalno samoodredjenje.”, preformuliram tek s nekoliko riječi, dobijem zlokobnu konstataciju iz 90-tih: “HDZ je organizacija koja ima najveću potporu hrvatskog stanovništva i kao takva predvodi borbu za nacionalno samoodređenje.” – i nije li onda i više nego jasno da je Hamas sigurno nadolazeće zlo i da će palestinski narod, u najboljem slučaju, imati istu sudbinu koju je sada živi hrvatski narod, koji je, po tebi, ostvarivši svoju nacionalnu samobitnost u vlastitim državnim granicama, na sigurnom putu ka formiranju antikapitalističkog programa ili kako si ti to precizno navijestio: “… upravo polazeci od borbe za nacionalno oslobodjenje treba formirati antikapitalisticki program u slicnim uvjetima.” Sigurno je, dakle, a to dokazuje i sudbina SSSR-a i SFRJ-a, Čehoslovačke i Poljske, Mađarske i Bugarske, da je svako nastojanje da se ljudska emancipacija dogodi emancipiranjem države, jednonacionalne ili višenacionalne, svejedno, tek puka i opasna tlapnja jer je u tom pokušaju jednostavno nemoguće izbjeći stvaranje crvene ili crne buržoazije koja svojim dogmatskim naprdaljkama zapravo samo stvara dimnu zavjesu koja skriva pravu narav nove klase – političke birokracije…
8 lipnja, 2010 at 01:08
Pri spomenutom preformuliranju se pritom ispuštaju iz vida takve sitnice kao što su činjenica da je HDZ vodio kontrarevoluciju u kojoj je degeneriranu radničku državu pretvorio u kapitalističku (dok Hamas ima i određene antikapitalističke momente i sasvim sigurno u ovome trenutku nema niti najmanje sličnu funkciju), da Hrvatska nije bila okupirana od neke strane imperijalističke sile već je (u suštini) unutar nje došlo do sukoba po etničkoj osnovi,da je HDZ od samoga početka predstavljao kontrarevolucionarni, nacionalistički i šovinistički pokret (pripajanje BIH, mijenjanje etničke slike u Hrvatskoj, diskriminacija srpske manjine) čime je uvelike poticao i širenje srpskog šovinizma (na obostranu korist vladajućih klasa na jednoj i drugoj strani, a na štetu jednog i drugog naroda). Upravo zbog svega rečenog takva se rerormulacija ne može provesti. Sve daljnje analogije su, uslijed potpune različitosti konteksta, promašene. Valja posebno naglasiti da Hamas svakako treba podvrći kritici, no samo unutar okvira potpore borbi za samoodređenje palestinskog naroda. Unutar pokreta oslobođenja veliku ulogu, što vjerojatno ne znaš, imaju i antikapitalističke struje.
Slažem se, potpuna emancipacija čovjeka se može dogoditi samo ukidanjem svake države – represivnog aparata. No, odavde do ukidanja države je veoma dug put koji nije niti jednostavan niti pravolinijski. On u slučaju Palestine glasi da unutar pokreta za samoodređenje treba predstaviti antikapitalistički program i boriti se za njegovu pobjedu, povezivanje sa radničkom klasom drugih zemalja i provedbu međunarodne revolucije koja ce dovesti do internacionalne vlasti radničke klase, čimi će biti pružene pretpostavke za odumiranje države kao represivnog aparata. Umjesto toga ti predlažeš da se najširim slojevima, koji se bore za oslobođenje i za koje je ta borba najvažnija, okrenu leđa. Time će se samo postići marginalizacija antikapitalističke opcije i onemogučiti put prema konačnom cilju odumiranja države. Nije prvi puta da pretjerana nestrpljivost ubija revoluciju.
8 lipnja, 2010 at 11:58
Druže, nije točno da je SFRJ bila “degenerirana radnička država”. Na djelu je bila država državnog kapitalizma koju su u tom smislu jasno legitimirali klasna podjela društva na radništvo, srednji sloj (pevaljke, nogometaši, odvjetnici, mesari i sl.) i vladajuću klasu (politička birokracija), pa najamni rad, tržišna ekonomija s malo jačim državnim intervencionizmom i državnim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju – naprosto, u njoj je bilo dovoljno kapitalističkog da se – što je, dakako, najbolji dokaz o prikrivenoj kapitalističkoj prirodi SFRJ – hrvatskim osamostaljenjem u tehnologiji svakodnevnog života ništa zapravo nije promijenilo: radimo 8 sati, odemo kući i odmaramo za sljedeći radni dan, i na koncu radnog ciklusa dobijemo nadnicu umanjenu za višak vrijednosti koju je u slučaju SFRJ-a hapila država a ne privatnik – dakle, nije hovno, nego se pas hosrao.
Nadalje, Hamas nema ni “određene” ni bilo kakve druge antikapitalističke momente: Hamas je akronim od Harakat al-Muqawama al-Islamiyya, što znači: Islamski pokret otpora, a islamski, Druže, znači da se u svakodnevnom državnom i osobnom životu valja nepokolebljivo pridržavati Kurana, knjige koja je, je li, nadaleko poznata po antikapitalističkim stavovima i razumijevanju za sve vrste manjina. Ma hajde, zašto obmanjujete raju, riječ je o bolesnoj organizaciji utemeljenoj na feudalnim islamističkim načelima i ništa više od toga.
Druže, kažeš: “No, odavde do ukidanja države je veoma dug put koji nije niti jednostavan niti pravolinijski. On u slučaju Palestine glasi da unutar pokreta za samoodređenje treba predstaviti antikapitalistički program i boriti se za njegovu pobjedu…” Znači li to da Palestinski narod treba izložiti tiraniji vlastite gluposti i nasilju fundamentalističke islamske organizacije da bi se unutar te feudalne nakaze predstavio antikapitalistički program!? Ajme njima.
I na koncu, u mom slučaju nije riječ o nestrpljivosti, već o čuđenju da iz povijesti niste naučili da strpljenje vašeg tipa izaziva velike žrtve, obmanu i sigurnu kapitulaciju. Vaša je poanta: jednu veliku državu rascjepkajmo na više manjih, zadovoljimo nacionalističke apetite i iskoristimo taj trenutak za antikapitalizam. Uvjeren sam da je taj put slijepi put.
8 lipnja, 2010 at 15:14
Jugoslavija je bila degenerirana radnička država s izraženim tržišnim elementima. Drustveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i krnje samoupravljanje, koje ti u svom suviše simplificiranom prikazu zanemaruješ, sasvim dovoljno govore o tome. Jednako kao što tvoji “ultraradikalni” stavovi posredno i nesvjesno rade na podržavanju izraelske agresije, tako u drugom slučaju rade na obrani kontrarevolucije, zapostavljajući potrebu borbe za očuvanjem svih pozitivnih jugoslavenskih tekovina. Prosječan radnik vrlo dobro zna razliku između degenerirane radničke države i kapitalizma.
Zašto ti zavaravaš raju? Već ti wikipedia (veoma neutralna, jel) kaže : “According to the Jerusalem Center for Public Affairs, Hamas is anti-capitalist, and believes that the free market economy is against Islamic teachings.”
Priče o srednjovjekovnom karakteru i fundamentalizmu samo su papagajsko ponavljanje buržoaske propagande. Naravno da Hamas treba kritizirati zbog islamizma. No krajnje je dvolično što to veoma često rade oni koji sa simpatijama gledaju na krščanski socijalizam ili teologiju oslobođenja (pritom ne mislim automatski na tebe). Ne vidim po čemu bi islam bio lošiji od krščanstva.
Naravno, sasvim zanemaruješ postojanje drugih, sekularnih i antikapitalistickih, organizacija unutar pokreta otpora koje nisu Hamas.
Bojim se da nisi shvatio, ne radi se o cjepkanjima kao cilju nego ukidanju nacionalnog potlačivanja. Kako ti misliš izgraditi socijalizam, anarhiju ili što već želiš, ako postoji potlačivanje jednog naroda od strane drugog?
S obzirom da nisu shvaćeni neki temeljni principi citirat ću odgovarajući dio programa RB:
7. Temeljni princip od kojega Radnička borba polazi u bavljenju nacionalnim pitanjem, te analizi odnosa među narodima je princip prava naroda na samoodređenje. Taj princip u sebi sadrži slijedeće: pravo na odcjepljenje od države u kojoj se trenutno nalazi, pravo na uspostavu nezavisne države na teritoriju kojega nastanjuje, pravo na punu suverenost nad prirodnim i društvenim resursima novonastale države, te pravo na slobodan razvoj, ograničeno jedino istovjetnim pravom svih ostalih naroda, a pod uvjetom da je na tom teritoriju narod uvjerljivo većinski, da je to volja većine stanovništva koje tamo živi i da time ne ugrožava prava drugih naroda na tom teritoriju, na teritoriju države od koje se otcjepljuje, kao i izvan tih teritorija, t.j. u susjednim i svim ostalim zemljama, te da ista prava praktično priznaje i primjenjuje ih na sve druge narode.
Nacionalno potlačivanje je jasna, prirodna i nužna posljedica imperijalizma, stoga borba za nacionalno oslobođenje mora nužno uključivati borbu protiv imperijalizma. Imperijalistički odnosi nikako nisu slučajni i sporadični fenomeni, već proizlaze iz same logike razvoja kapitalizma, odnosno iz specifičnosti faze razvoja u kojoj se kapitalizam trenutno nalazi. Imperijalizam je u konačnici samo proizvod težnje za normalnim odvijanjem procesa kapitalističke akumulacije. Stoga je jasno da oslobođenje naroda od imperijalističke vladavine ne može nikako do kraja biti izboreno u kapitalizmu. Ekonomska borba radničke klase i borba za oslobođenje proletarijata od despotizma kapitala s jedne, te borba naroda za nacionalno oslobođenje s druge strane nisu procesi koji teku jedan iza drugoga, već paralelno, neprestano se međusobno nadopunjavajući.
8 lipnja, 2010 at 21:15
Druže, otkud je samo u tvoj komentar dolutalo kršćanstvo? Meni, zapravo, ne smeta. Dapače, pomoglo mi je a, vjerujem, i dobrom dijelu vjernih čitatelja da bez naročitog truda prepoznamo manjkavost argumenata za kojima si posegnuo i koje si lukavo, ali na tvoju nesreću bezuspješno, pokušao nadomjestiti nategnutim kvalifikacijama (ja sam kao ultraradikalan) i nemuštim citiranjem sladunjavog umjereno lijevog programa koji zagovara već toliko puta povijesno potvrđenu glupost naklapanja o pravu na samoodređenje. Pa, hebote, kako ti nije jasno, Poljaci su samoodređeni, i Talijani i Švabe i Ameri i Tajlanđani i Kmeri i Rusi – PA ŠTO!!! Što se time za milimetar promijenilo u životima pojedinaca? Ne treba se boriti za Palestinu već za demokratizaciju Izraelskog društva. Toj eventualnoj budućoj nezavisnoj Palestini trebat će, Druže, 300 godina da se tek približi infrastrukturnoj, kulturološkoj i tehnološkoj dosegnutoj razini izraelskog društva. To je pravi put: angažman progresivnih Izraelaca na projektu demokratskog unutarnjeg oslobođenja Izraela, a ne udaljavanje od njega sigurnim hodom unatrag, u mračnu feudalnu sudbinu Hamasovske oligarhije.
8 lipnja, 2010 at 22:52
Krščanstvo nije dolutalo nego je ukazalo na svu promašenost diskvalificiranja po liniji “islamizam” koja je veoma učestala i koja se i ovdje primjenjivala. Ne radi se niti o nategnutim karakterizacijama – sa idejama koje ti iznosiš u radničkom se pokretu govori već više od 100 godina i Lenjin ih je sve dobro pokopao u svojim napadima na “lijevu djetinjariju”.
A što je sa svima onima koji nemaju pravo na slobodno izražavanje svoje kulture i tradicije i koji trpe od nacionalnog potlačivanja? Ti očito tvrdiš da je sasvim svejedno da li nacionalno potlačivanje postoji ili ne. Ili poričeš da uopće postoji. No, to je sasvim besmislen stav koji nema veze s realnošću i sa interesima milijuna obespravljenih koji prolijevaju krv za svoje samoodređenje. To je krajnje ignorantski. Sa tvojim pristupom je sasvim nemoguće približiti se masama i provesti revoluciju.
Tvoji na kraju navedeni stavovi jasno potvrđuju da podupireš okupaciju Palestine i izraelsku agresiju i njima suprotstavljaš liberalni program “demokratizacije izraela. Time si nažalost i protiv svoje volje pokazao da se nalaziš na strani Izraela, SAD-a i Eu, a protiv palestinskog naroda. Time je svaka daljnja rasprava suvišna.
9 lipnja, 2010 at 11:54
Slažem se da je svaka daljnja rasprava suvišna.
9 lipnja, 2010 at 23:06
konačno! udavi nas tim anarhizmom 🙁
10 lipnja, 2010 at 12:49
fuk, tko te je udavio: ja (ne znam, doista, odakle ti da sam anarhist) koji zagovaram emancipaciju pojedinca bez državnog posredovanja ili drug, trockističko-lenjinistički državotvorac, koji bi, da je bio u vlastodržačkoj poziciji, početkom devedesetih sasvim sigurno Srbima dao ono što su tada nazivali SAO Krajina.
Konsternacija? Nepotrebno.
To bi se, fuk, sasvim sigurno dogodilo. Po njegovoj nepokolebljivoj etatističkoj mantri, koje bi se kao odani trockist, lenjinist i marksist drug morao dosljedno pridržavati, nesporno je, naime, da je za svoj bolesni i pogubni separatistički projekt vodstvo pobunjenih građana srpske nacionalnosti tada, kao danas Hamas u Gazi, imalo podršku većine lokalnog stanovništva a to je, po njemu, osnovni i jedini preduvjet za narodno samoodređenje, siguran put prema ukidanju kapitalizma.
Uzgred, zašto sebe navodiš u prvom licu množine?
10 lipnja, 2010 at 21:09
Ti, zagovaratelju emancipacije pojedinca, bi trebao najprije proučiti ono što napadaš. Lijepo ti je gore citirano “a pod uvjetom da je na tom teritoriju narod uvjerljivo većinski, da je to volja većine stanovništva koje tamo živi i da time ne ugrožava prava drugih naroda na tom teritoriju, na teritoriju države od koje se otcjepljuje, kao i izvan tih teritorija, t.j. u susjednim i svim ostalim zemljama, te da ista prava praktično priznaje i primjenjuje ih na sve druge narode.” To jasno pokazuje da se to priznanje ne odnosi na SAO Krajinu koja se temeljila na šovinizmu i etničkom čišcenju i ugrožavanju prava ostalih stanovnika
10 lipnja, 2010 at 23:00
RB-ovac, iz tvojeg srednjostrujaškog (prpa, a!) rezolutnog stava o prirodi pobune dijela Srba u ovoj šugavoj zemlji, u kojoj ste se samoodredili i time, dakle, stekli uvjete za odlučnu i konačnu bitku protiv kapitalizma, da se zaključiti da je, je li, Hamas zapravo sušta suprotnost pobunjenih Srba. Ti si, dakle, siguran da je Hamas – iako u njihovom programu jasno stoji da nikada neće priznati Izrael, pa samim tim, naravno, niti pravo izraelskog naroda na samoodređenje – za razliku od pobunjenih Srba, koji su se gnušali nezavisne Hrvatske, ipak blagonaklon spram postojanja izraelske države u njihovom susjedstvu i, naravno, njezinih građana, većinom Židova.
Umjesto zagovaranja takvih neodrživih i nepromišljenih stavova, bilo bi pristojno da se javno ispričaš svim nevinim civilima koji su nastradali u samoubilačkim akcijama koje Hamas zdušno podupire jer svojim stavovima i ti i tvoja šminkerska oraganizacija dajete podršku budućim samoubojicama i još jednom ubijate ubijene građane Izraela koji nisu odgovorni za jadnu sudbinu palestinskog naroda.
Osim toga, u najmanju je ruku nepristojno i zorno kukavički podupirati zagovaratelje oružane borbe dok ste vi svoju akciju solidarnosti “hrabro” okončali crtkanjem grafita. Smiješno.
11 lipnja, 2010 at 00:56
Ti govoriš teške gluposti. Vrhunac besmisla je usporedba SAO Krajine sa Palestinom. Nitko normalan nije ovdje uspoređivao Hamas s dijelom pobunjenih Srba, nego sam samo pokazao svu različitost karaktera borbe za slobodnu Palestinu i za SAO krajinu, koja je očita svakome tko zna elementarne stvari. Ti za moj stav kažeš da je srednjostrujaški no on ne isključuje optužbe za etničko čišćenje i šovinizam usmjerene i prema tuđmanovskoj kliki i činjenicu očitog diskriminiranja srpske manjine u devedesetima, nego jednostavno ukazuje na smisao i funkciju ove tvorbe koja nije imala veze s nikakvim samoodređenjem. Preporučam ti da prolistaš neku knjigu iz povijesti i da vidiš na koji je način Izrael došao do svojeg teritorija i svojih granica i tada će ti neke stvari biti mnogo jasnije. Tada će vidjeti i koliko su tvoje usporedbe smiješne i potpuno besmislene.
Naravno da Hamas odbija priznati tvorbu uspostavljenu agresijom i osvjanjima kao legitimnu. Ti u svojim glupostima nastavljaš dalje…Situacija u kojoj su Židovi potlačena manjina koja nema pravo na samoodređenje postoji jedino u tvojoj glavi i služi samo da se maglovitim konstrukcijama prikrije stvarnost u kojoj je Izrael agresor. Osim toga, Hamas neprestano ističe kako je sukob o kojemu je riječ političkog karaktera.
Bljutavo moraliziranje koje prešutno pretpostavlja da kritička politička podrška nekoj organizaciji ujedno znači i opravdanje svih metoda koje pojedinci i određene skupine povezane sa njom čine u potpunosti je besmisleno. U svojim službenim stavovima Hamas ne zastupa napade na civilne žrtve. Civilne žrtve su naravno podljedica su djelovanja svih oružanih aktivnosti (u većoj mjeri agresorskih – izraelskih). Glupavo je nad ovom činjenicom moralizirati, osobito na tako patetičan način.
Smiješno je što se ne uviđa očito – metode koje se koriste biraju se u skladu s uvjetima koji vladaju. Stoga je sasvim normalno što se RB ne koristi oružanom borbom. Da je suprotno bilo bi tragikomično. Ti si svoje akcije zato proveo jedino u vidu intelektualne masturbacije u slavu izraelske agresije. Osim toga nisi li rekao da je rasprava suvišna? Što je onda sada ovo?
11 lipnja, 2010 at 10:19
Iz lepeze tvojih umjereno terorističkih stavova prelivenih lenjinističko-trockističkim dogmatskim preljevom izdvajam jedan od vrhunaca dubokoumne marksističke misli: “Preporučam ti da prolistaš neku knjigu iz povijesti i da vidiš na koji je način Izrael došao do svojeg teritorija i svojih granica i tada će ti neke stvari biti mnogo jasnije.” Upravu si, nakon ovih tvojih riječi, i bez prelistavanja povijesnih knjiga, napokon mi je sjelo da narod ima pravo na svoj teritorij samo ako ga je stekao mirnim “samoniklim” načinom. Još me u vezi s tom tvrdnjom jedino zanima, da stvar, naime, trajno zaokružim, imaju li Hrvati legitimno pravo na državni teritorij koji danas “uživaju” iako su po dolasku na ove prostore trajno pomeli Ilire i Latine ili se oružani način stjecanja teritorija smatra neprihvatljivim tek od šire primjene međunarodnog prava?
Unaprijed hvala na odgovoru.
Ono o suvišnosti rasprave odnosilo se na fuka, a ne na tebe.
11 lipnja, 2010 at 21:35
Čudi me što postoji pokušaj da se današnji barbarizam opravda barbarizmima starim više od tisuću godina u vremenima kada ne samo da kapitalizam nije bio u kasno – imperijalističkoj fazi, već kada nisu postojali pojmovi kao revolucionarna organizacija, proleterski internacionalizam, radnička klasa, a niti kapitalizam. Ne radi se o međunarodnom ili povijesnom pravu, već o internacionalnoj solidarnosti sa svim ugnjetavanima kao potrebnom preduvjetu za rušenje kapitalizma.
12 lipnja, 2010 at 12:41
Veoma jednostavno – ovakvi djetinjasti stavovi mogu biti jedino anarhistički
13 lipnja, 2010 at 15:14
Baxter, nisam misli na tebe nego na Rb-ovca, oprosti.
13 lipnja, 2010 at 15:20
Fuk? ZAšeto, pa ja se deklariram kao lenjinist-trockist? Čime sam to zaslužuio?
13 lipnja, 2010 at 15:47
Ovo gore nisam napisao ja – što se vidi i iz nemuštosti napisanog. Netko si je pronašao infantilni oblik zabave.
13 lipnja, 2010 at 20:41
Baš šteta što netko pokušava prekinuti ovu vrlo zanimljivu raspravu.
29 lipnja, 2010 at 17:36
Ja nisam napisao ovo prije
3 kolovoza, 2010 at 18:35
Ne vjeruj židovu niti kad istinu govori!
Da bi shvatili naum cionističko-masonsko-izraelske mašinerije trebate proučiti talmud (njihovo sveto pismo) onda će vam puno toga biti jasnije.
3 kolovoza, 2010 at 18:37
Šalom alejkum
11 kolovoza, 2010 at 22:15
Hamas je nastao uz veliku pomoć Izraelaca koji su time željeli oslabjeti poziciju Fataha. Prvi pripadnici su bili uglavnom članovi muslimanskog bratstva iz Egipta koji su se naselili u pojasu Gaze. Hamas je oružanim sukobom zaposjeo pojas Gaze i otjerao Fatah, no kao i obično tko će kome nego svoj svome i Izraelci su požalili što su financirali Hamams koji je postao veća prijetnja nego Fatah. Hamas nema najveću podršku palestinskog naroda, jest da su oni dobili par tisuća glasova više nego Fatah na posljednjim izborima uglavnom zbog frakcijskih borbi unutar samog Fataha, ali prema svim anketama Fatah uvjerljivo vodi i na sljedećim parlamentarnim izborima će bez problema imati natpolovičnu većinu
14 kolovoza, 2010 at 14:23
no, pričekajmo izbore pa ćemo vidjeti. Jasno, u mjeri u kojoj predvode borbu za samoodređenje potrebno je kritički podupirati i Hamas i Fatah.