Procjenjuje se da su od 1967. godine do danas izraelske snage uhitile i na dulja ili kraća razdoblja zatvorile više od 700 000 Palestinaca. To je više od 20% stanovništva okupiranih palestinskih područja i nema palestinske obitelji koja ne poznaje ili nije poznavala barem jednog zarobljenika.

U lipnju 1967, 19 godina nakon što je na 78% teritorija Palestine (dakle 40% više nego je to predviđao UN-ov plan o podjeli) uspostavljena njihova država, izraelske oružane snage zauzele su kontrolu i nad preostalih 22%. Tijekom godina okupacije uhićeno je više od 700 000 Palestinaca, uključujući 10 000 žena, 7500 maloljetnika i 65 zastupnika. Dio njih proveo je u administrativnom pritvoru između 2 dana i 6 mjeseci.

Izraelska vojska Palestince uhićuje na kontrolnim točkama i tijekom upada u gradove, sela i izbjegličke logore na Zapadnoj obali, nekad usred dana, danas češće noću, brutalno budeći ljude pred očima njihovih obitelji u njihovim domovima. Danas tako uhićuju mještane sela koja se na nenasilan način opiru izgradnji zida i izraelskih kolonističkih naselja koji im oduzimaju zemlju i vodu.

Od 2000. godine do danas izraelske su snage uhitile oko 7000 palestinskih maloljetnika mlađih od 18 godina. Izraelske snage uhićuju, pritvaraju i sude palestinskim maloljetnicima u dobi od 12 godina na više. Izraelska vojska i pripadnici obavještajne službe Shin Bet mučenjem i zastrašivanjem od uhićenih maloljetnika iznuđuju svjedočanstva, kojima se trenutno koriste kako bi pred izraelskim vojnim sudovima sudili vođama palestinskog narodnog nenasilnog otpora.

Trenutno se u izraelskim zatvorima nalazi 6000 političkih zatvorenika, uključujući 33 žene, 202 djece (uključujući 40 u dobi između 12 i 15 godina), 18 zastupnika uključujući Marwana Barghoutija, osuđenog, kao i još 801 drugi Palestinac, na višestruku doživotnu zatvorsku kaznu.

Palestinski politički zarobljenici smješteni su u 20 zatvora i pritvornih centara koji se nalaze u Izraelu, u suprotnosti s člankom 49 4. ženevske konvencije. Privremene pritvorne ustanove, koje služe za ispitivanje zarobljenika, nalaze se na okupiranom palestinskom području, u Oferu, južno od Ramalle, i Etzionu, u okolici Hebrona, unutar židovskih kolonističkih naselja. Sastoje se od šatora u kojima često drže između 25 i 30 osoba u naročito nečovječnim i ponižavajućim uvjetima.

U Međunarodnoj federaciji liga za ljudska prava naglašavaju da uvjeti u kojima se drže palestinski politički zatvorenici ne udovoljavaju ni jednom međunarodnom standardu. Hrana koju dobivaju u nedovoljnim količinama, loše je kvalitete; nema dovoljno sanitarnih čvorova u odnosu na prenapučene logore; ne dobivaju čistu odjeću, ni dovoljnu razinu liječničke skrbi. U slučajevima kada su zarobljenici pritvoreni u Izraelu, njihove obitelji imaju poteškoća pri dobivanju dozvola da ih posjete. Izraelske vlasti i samom Međunarodnom odboru Crvenog križa stvaraju poteškoće pri organiziranju kolektivnog prijevoza za obitelji zarobljenika u izraelskim zatvorima nekoliko puta na godinu. 634 zarobljenika već 2 godine ne može posjetiti nitko od članova njihovih obitelji koje žive u Pojasu Gaze.

Jedan dio palestinskih zarobljenica zatvoren je u zatvoru Ramleh, gdje ih je po 6 smješteno u ćelije od 14 kvadratnih metara. Ponekad ih stave zajedno s izraelskim zatvorenicama koje ih vrijeđaju i prijete im.

Izraelske vlasti palestinsku djecu odraslom smatraju nakon što navrše 16 godina što predstavlja kršenje Međunarodne konvencije o pravima djeteta, dok istovremeno izraelski zakon odraslima smatra osobe od 18 i više godina. Izraelske vlasti uhićuju i zatvaraju palestinsku djecu u starosti od 12 i više godina, iako UN-ova konvencija mogućnost takvog tretmana ograničava na djecu od 14 i više godina. Izraelske vlasti krše i mnoge druge odredbe Međunarodne konvencije o pravima djeteta; djeci je onemogućen nastavak školovanja, a u pogledu posjeta obitelji i liječničke skrbi, u jednako su lošem položaju kao i odrasli zarobljenici.

Iako je Izrael ratificirao Međunarodnu konvenciju protiv mučenja i Pakt o građanskim i političkim pravima, a izraelski kazneni zakon zabranjuje mučenje, izraelski vojnici i pripadnici Shin Beta sustavno ga provode nad palestinskim političkim zarobljenicima. Izraelske nevladine organizacije za ljudska prava B’Tselem i Hamoked tvrde da je više od 85% palestinskih zarobljenika mučeno.

Pribjegavanje fizičkom mučenju Palestinaca počinje već s njihovim uhićenjem. Stave im lisice na ruke i plastičnu vreću preko glave, a zatim ih vojnici tuku za vrijeme dok ih voze do istražnog centra. Nakon toga mogu biti stavljeni u izolaciju, u uske i vlažne ćelije na razdoblja od 30 do 90 dana ili im ne dopuštaju da spavaju, ponekad i po 10 dana. Svaki puta kad izlaze iz ili se vraćaju u zatvor moraju se skinuti do gola.

Za vrijeme ispitivanja često ih tuku ili nasilno tresu, no najčešće koriste metodu Shabah koja se sastoji od vezanja ruku zarobljenika na njegovim leđima dok sjedi na stolcu čije su prednje noge skraćene. Radi se o krajnje bolnom položaju u koji zarobljenike stavljaju na između 18 i 22 sata bez prekida tijekom nekoliko dana.

Režim zatvaranja i pritvaranja uređen je vojnim naredbama koje se često nadahnjuju represivnim pravilima koja su bila na snazi tijekom britanskog mandata. Izraelske vojne vlasti tako prema vlastitom nahođenju određuju razdoblja tijekom kojih mogu Palestince držati u pritvoru bez da im omoguće pristup odvjetniku (trenutno je to 32 dana) i bez da protiv njih bude pokrenut sudski postupak (6 mjeseci i 12 dana).

Ako bude pokrenut postupak, on može trajati i 3 godine i odvija se pred izraelskim vojnim sudstvom: vojnim sudovima na čije se presude moguće žaliti na žalbenom sudu, koji je također vojni. Pred takvim sudovima, koji se nalaze unutar zidova zatvora i pritvornih centara, palestinski zarobljenici nikada nemaju pošteno suđenje i većinom se pred sucem pojavljuju bez branitelja, tvrde u izraelskoj nevladinoj udruzi Yesh Din koja je pratila 800 sudskih rasprava. Presude koje ti sudovi izriču su pretjerane: zatvorske kazne često u trajanju od više od 50 godina pa sve do čak 20 doživotnih zatvorskih kazni… Nisu pošteđena ni palestinska djeca, obzirom da je jedan palestinski maloljetnik osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu, dok je 36% maloljetnika osuđeno na zatvorske kazne u trajanju od 2 do 5 godina, a 10% ih je osuđeno na 5 godina zatvora.

Stoga ne začuđuje da se 95% Palestinaca koji su izvedeni pred takve sudove odlučuju „izjasniti krivima“.

Nakon 6 mjeseci i 12 dana, neke palestinske zarobljenike ne izvode pred sud niti ih puštaju na slobodu, već ih odvode u poseban zatvor Ketziot, koji se nalazi u negevskoj pustinji. Tamo ih drže po 6 mjeseci, a nakon toga u nedogled mogu obnavljati njihov pritvor, zahvaljujući sustavu koji su preuzeli ih zakona britanskog mandata: administrativnom pritvoru. Tamo se ponekad nalaze i zarobljenici koji su odslužili svoju kaznu, ali unatoč tome nisu pušteni na slobodu. Trenutno se u Ketziotu nalazi 253 zarobljenika, uključujući 3 žene i 15 zastupnika.

Neke informacije iz članka Le scandale des prisonniers politiques palestiniens francuske propalestinske udruge AFPS objavljenog 19. listopada 2011. koji u cijelosti na francuskom možete pročitati na linku.

Prijevod : http://ambient-palestine.blogspot.com/