Referendum kojim će narod prihvatiti ili odbaciti pristup Europskoj uniji biti će uskoro organiziran.

Smatramo kako politika Europske komisije ima samo jedan cilj: uvesti neoliberalizam u društvo, te time podrediti ekonomiju slabije razvijenih područja interesima europskog kapitala na štetu većine društva. Istovremeno, ista ta većina neće imati realnog utjecaja na donošenje odluka, kao što uostalom nije imala ni po pitanju pridruživanja EU. Te odluke ionako neće biti donošene u interesu većine, već u interesu potreba korporacija od strane europskih birokrata – iza zatvorenih vrata.

Neoliberalna politika i financijske špekulacije koje pokreću interesi korporacija dovele su do enormne ekonomske krize zbog koje su vlade raznih europskih zemalja prihvatile direktive Europske komisije i MMF-a. Posljedice krize snosi radno stanovništvo, dok od nje profitiraju samo privilegirana klasa i kapitalistički sistem koji su za tu krizu i odgovorni.

Javne usluge, poput zdravstva, obrazovanja, zaštite okoliša, prometa i telekomunikacija, otvaranjem kapitalu dovedene su pred propast, te postaju izvori profita dostupni samo privilegiranima.

Iz proturadničkih i protusocijalnih politika koje su provođene sasvim je jasno da EU ne predstavlja Europu blagostanja i ravnopravnih naroda, već Europu kojom vlada kapital na štetu najširih slojeva radne populacije, Europu od šefova i za šefove, u kojoj oni koji posjeduju kapital i oni koji rade za njih nikad neće biti jednaki.

Pokreti otpora već su počeli – protiv podizanja dobne granice za odlazak u mirovinu u Francuskoj, protiv smanjenja plaća i broja zaposlenih u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu, protiv napada na sistem obrazovanja u Italiji i Velikoj Britaniji… Ovi protesti su bili nasilno ugušeni, što nije ništa novo za zemlje članice EU, unatoč tome što političke i ekonomske elite vole prezentirati EU kao demokratsku i otvorenu za mirni dijalog.

Ipak, iza parola o demokraciji, jednakosti i jedinstvu kriju se ozbiljna narušavanja osnovnih ljudskih prava koja možemo vidjeti na primjeru politike Europske unije prema nacionalnim manjinama i njihovim težnjama za neovisnosti (npr. u Sjevernoj Irskoj ili Baskiji) ili prema imigrantima koji se rješavaju deportacijom (npr. Romi u Francuskoj). Također, politika Europske unije sustavno doprinosi jačanju islamofobije uz blagoslov proklamacija o ”propasti multikulturalnog društva” i jačanje ekstremno desničarskih organizacija.

Iz borbi koje vode radnici, studenti, nezaposleni i umirovljenici širom Europe i potrebe za njihovim povezivanjem nastaju temelji drugačije, radničke Europe – utemeljene na solidarnosti, istinskoj ravnopravnosti i socijalnoj osjetljivosti  – koju je moguće ostvariti samo rušenjem Europske unije i njezinih struktura.

Mi pružamo bezuvjetnu podršku ovim borbama i pokretima otpora i učinit ćemo sve kako bismo izgradili međusobnu solidarnost, kako unutar tako i izvan europskih granica.

U Hrvatskoj podržavamo radničku borbu protiv neoliberalne politike HDZ-a, mobilizacije za njezino zbacivanje, borbu protiv privatizacije brodogradilišta i preostalih strateških resursa, stavljanje bankarskog i financijskog sustava pod kontrolu naroda, kao i studentske zahtjeve za besplatnim školstvom.

Političke i ekonomske elite u Hrvatskoj, koje će jedine imati koristi od ulaska u EU, radnicima, studentima i umirovljenicima nude lažnu alternativu u kampanji za referendum: ili pristupanje EU, pristajanje na diktate njezinih vladajućih klasa i dodatno porobljivanje ekonomije od strane krupnog kapitala ili izolacija. Ove ”alternative” su u osnovi iste, te je jedina prava alternativa borba protiv nametanja takvog socijalno-ekonomskog sistema radi ostvarenja interesa radničke klase.

Ulaskom u EU Hrvatska neće postati dio nikakve elite – ona je bila i ostat će periferni izvor profita zbog same prirode kapitalizma i njene uloge u njemu. Jedini istinski saveznici hrvatskih radnika su napredni europski radnici, studenti i nezaposleni.

Samo zajedno možemo ostvariti svoje ciljeve i srušiti diktaturu kapitala i nacionalnu represiju!

 Francuska – Nova antikapitalistička partija

Grčka – OKDE – Spartakos

Njemacka – Internationale sozialistische linke

Austria –  Sozialistische Alternative

Finska – Marksistički radnički savez

Švedska – Socialistiska Partiet

Danska – Crveno – zeleni savez

Belgija – Ligue Communiste Révolutionnaire/Socialistische Arbeiderspartij

Irska – Socialist Democracy

p