Prenosimo izjavu arapskih organizacija o intervenciji u Siriji.

***

Više je od 150 tisuća bilo ubijeno, stotine tisuća ranjeno i onesposobljeno, milijuni osoba prognani unutar i izvan Sirije. Gradovi, sela i gradske četvrti potpuno su ili djelomično uništeni uporabom svih vrsta oružja, uključujući vojne zrakoplove, projektile Scud, bombe i tenkove – sve plaćeno znojem i krvlju sirijskog naroda. To je učinjeno pod izgovornom obrane domovine i uspostavljanja vojne ravnoteže s Izraelom (čiju okupaciju sirijske zemlje, zapravo, brani sirijski režim, koji nije odgovorio na nijednu od njegovih neprestanih agresija).

No unatoč enormnim, prije spomenutim, gubicima, koji utječu na sve Sirijce, i nesreći koja im je nanesena, ni jedna međunarodna organizacija i veća – ili manja – zemlja nije osjetila potrebu pružiti praktičnu solidarnost ili potporu Sirijcima u njihovoj borbi za najosnovnija prava, ljudsko dostojanstvo i društvenu pravdu.

Jedina su iznimka bile neke zaljevske zemlje, točnije Katar i Saudijska Arabija. Ipak, njihov je cilj bio kontrolirati prirodu sukoba i usmjeriti ga u sektaškom smjeru, izobličavajući Sirijsku revoluciju i nastojeći je zatrti, a predstavlja odraz najdubljeg straha da bi revolucionarni plamen mogao dosegnuti njihove obale. Stoga su podupirali mračnjačke takfirske skupine, koje su većinom došle sa svih strana svijeta radi nametanja groteskne vizije vlasti temeljene na islamskom šerijatu. Ove su skupine opetovano sudjelovale u strahovitim masakrima protiv sirijskih građana koji su se protivili njihovim represivnim mjerama i agresijama na područjima pod njihovom kontrolom ili napadom, poput nedavnog primjera selâ u ruralnom područje Latakiji. Pročitaj detaljnije

Neproizvodni rad

Zašto smo posvetili jedan dio teksta onome što Marx naziva neproizvodni rad? Uostalom je logično da je neproizvodni rad naprosto sve ono što nije proizvodni rad, odnosno da je to onaj rad koji ne stvara višak vrijednosti pa ni kapital. Stvar je u tome što smo se, prolazeći kroz Marxove tekstove, a potom i tekstove njegovih kritičara, imali prilike uvjeriti da su njegove tvrdnje toliko izmasakrirane i toliko „nadograđivane” da poneki citat ili Marxovu misao čovjek koji je upoznat s originalom uopće ne može prepoznati. Prema tome, ovdje pušemo i na hladno te za svaki slučaj izvodimo definiciju neproizvodnog rada i navodimo njegove primjere. Zatim ćemo pokazati da je analiza tih kategorija zapravo analiza jedne te iste pojave, ali gledane iz različitih perspektiva.

Već smo napomenuli ključnu osobinu neproizvodnog rada; on ne stvara višak vrijednosti. To onda povlači za sobom da se predujmljeni novac ne oplođuje, ne pretvara se u kapital. Štoviše taj se novac na klasificira kao predujmljeni, nego kao potrošeni. Dakle, novac izdan na neproizvodan rad – to je potrošeni novac, neproizvodno potrošeni novac. Osoba koja je vlasnik novca i kupuje neproizvodan rad možda će, odnosno sigurno, dobiti usluge koje je htjela, ali će u novčanom smislu osiromašiti[i]. Njezina se, sve manja, suma novca javlja u obliku običnog prometnog sredstva (a koje se pretvara u upotrebnu vrijednost) u cilju dobivanja nečijeg rada. Drugim riječima, novac se troši u obliku dohotka. Ovdje nema velike razlike je li rad opredmećen u robi pa se kupuje na primjer kao cigara ili je to živi rad čiji se proizvod, cigara, zatim konzumira.[ii] Pročitaj detaljnije