Neproizvodni rad

Zašto smo posvetili jedan dio teksta onome što Marx naziva neproizvodni rad? Uostalom je logično da je neproizvodni rad naprosto sve ono što nije proizvodni rad, odnosno da je to onaj rad koji ne stvara višak vrijednosti pa ni kapital. Stvar je u tome što smo se, prolazeći kroz Marxove tekstove, a potom i tekstove njegovih kritičara, imali prilike uvjeriti da su njegove tvrdnje toliko izmasakrirane i toliko „nadograđivane” da poneki citat ili Marxovu misao čovjek koji je upoznat s originalom uopće ne može prepoznati. Prema tome, ovdje pušemo i na hladno te za svaki slučaj izvodimo definiciju neproizvodnog rada i navodimo njegove primjere. Zatim ćemo pokazati da je analiza tih kategorija zapravo analiza jedne te iste pojave, ali gledane iz različitih perspektiva.

Već smo napomenuli ključnu osobinu neproizvodnog rada; on ne stvara višak vrijednosti. To onda povlači za sobom da se predujmljeni novac ne oplođuje, ne pretvara se u kapital. Štoviše taj se novac na klasificira kao predujmljeni, nego kao potrošeni. Dakle, novac izdan na neproizvodan rad – to je potrošeni novac, neproizvodno potrošeni novac. Osoba koja je vlasnik novca i kupuje neproizvodan rad možda će, odnosno sigurno, dobiti usluge koje je htjela, ali će u novčanom smislu osiromašiti[i]. Njezina se, sve manja, suma novca javlja u obliku običnog prometnog sredstva (a koje se pretvara u upotrebnu vrijednost) u cilju dobivanja nečijeg rada. Drugim riječima, novac se troši u obliku dohotka. Ovdje nema velike razlike je li rad opredmećen u robi pa se kupuje na primjer kao cigara ili je to živi rad čiji se proizvod, cigara, zatim konzumira.[ii] Read the full story

U jučerašnjem broju Jutarnjeg lista (petak, 28. prosinca) pojavio se jedan članak s bombastičnim naslovom ”Eto zašto cijena rada mora pasti. Ako je rad jeftiniji, više će ljudi biti zaposleno!” Možemo uočiti da je ovo nastavak opće kampanje koju kapital i njegovi agenti vode protiv rada. Kampanja se vodi na dva fronta koja su međusobno povezana: s jedne strane zagovara se fleksibilizacija tržišta radne snage koja bi imala za posljedicu lakše otpuštanje radnika, a s druge strane inzistira se na smanjenju ”cijene rada”. Ovo se predstavlja kao prednost upravo za radnu snagu jer ako je radnika lakše otpustiti to znači da će ga se i lakše zaposliti. Također, ako se smanji ”cijena rada” znači da će biti više zaposlenih (a što nam, uostalom, sugerira i sam naslov članka). Ne moramo ni trošiti riječi o tome da je to jedna velika obmana i da je jedina stranka kojoj ovo ide u prilog sâm kapital. Read the full story

Najamni rad i kapital skup je članaka Karla Marxa koji su izlazili 1849. godine u Novim rajnskim novinama, a na temelju njegovih predavanja radnicima koja je održao u Bruxellesu dvije godine ranije. Godine 1846./47., dakle nešto prije održanih predavanja, Marx je dovršio svoje značajno djelo, Bijeda filozofije napisano u obliku kritike Proudhonovog djela Filozofija bijede. Tim djelom je zaokružio neke osnovne linije svog ekonomskog i historijskog pogleda. Stoga ovi članci sadrže neke već razrađene Marxove misli poput toga da su ekonomske kategorije samo teorijski izrazi društvenih odnosa. Marx ne gleda kapital kao stvar ili kao puko sredstvo za proizvodnju. On u kapitalu vidi određeni društveni, i to buržoaski, odnos proizvodnje. Prema tome i određeni društveni odnos proizvodnje, poput buržoaskog na primjer, predstavlja samo društveni odnos proizvodnje u određenoj fazi razvoja čovječanstva. Read the full story