U trenucima u kojima se približavamo drugom činu farse poznatom pod nazivom “privatizacija brodogradilišta” korisno je prisjetiti se ranije objavljenog prošlogodišnjeg intervjua sa Zvonkom Šegvićem, predsjednikom Nezavisnog sindikata Brodosplita i članom predsjedništva HUS-a, te promotriti neke tada izrečene konstatacije u kontekstu novijih razvoja stvari. 

Radnička borba: Brine li vas da bi privatizacija brodogradilišta mogla označiti početak kraja brodogradnje kao industrijske grane?

Zvonko Šegvić: Postoji velika opasnost zbog činjenice, ako se itko ne javi na privatizacijski prvi i drugi krug, da će brodogradilišta ići prvo u stečaj, a onda u likvidaciju. U ovakvoj situaciji, gdje se ne ide prvo u sanaciju brodogradilišta, a onda u prodaju, takav razvoj događaja je itekako moguć; ja bih čak rekao- realan.

Radnička borba: Prema predloženom planu radnici će moći postati vlasnici 25% i jedne dionice svojih brodogradilišta. Nije li iluzorno očekivati da će se taj plan i ostvariti?

Zvonko Šegvić: Mislim da je to prava istina. 25% i jedna dionica? Kojih dionica? Danas, kad bi vam Vlada i darovala te dionice, one apsolutno išta ne vrijede; one su tek bezvrijedan papir! Vlada bi trebala 25 plus jednu dionicu staviti u trezor i čekati bolja vremena, ako će ti njihovi stručnjaci već podignuti vrijednost brodogradilišta i onda ih, kada te dionice dobiju na snazi, dati u prodaju ili najbolje- podijeliti radnicima. To je jedini način. Očekivati da će sada radnici kupiti dionice je, slažem se s vašim pitanjem, iluzorno. S kojim novcem će kupiti dionice?!?

Radnička borba: Postoji li alternativa privatizaciji brodogradilišta po Vašem mišljenju?

Zvonko Šegvić: Privatizacija nije uopće nužna! Privatizacija je prebacivanje odgovornosti i rezultat slušanja Bruxellesa. Neka mi samo kažu gdje u svijetu ovako velika brodogradilišta, kao što su Pula, Rijeka i Split bivaju privatizirana i to u stopostotnom opsegu!?! To se igdje ne događa! Neka pokušaju reći npr. gospodi Finni- Berlusconi da privatiziraju svoja brodogradilišta, ako smiju…

Radnička borba: Koje je osnovno Vladino opravdanje za što hitniju privatizaciju?

Zvonko Šegvić: Bio sam na svim sastancima. Njihovo jedino opravdanje je: «Bruxelles to naređuje». To apsolutno nije istina! Mislim da su ovdje neke druge stvari u pitanju. Ja to zovem 10%, a vi zaključite o čemu se tu radi…Veliki su novci u pitanju.

Radnička borba: Nije li za sve odgovorna promašena vladina ekonomska politika?

Zvonko Šegvić: Vlada RH je još 1991., pa 1996., a potom 2001. te 2006. morala napraviti ekonomsku strategiju razvoja Hrvatske. To nije napravila. Sjećam se svih detalja i siguran sam da je ovo bio konačni cilj jer u ovakvom bazenu i najbolje neznalice plivaju…a u Vladi imate neznalica koliko hoćete!

Radnička borba: Mislite li da bi se mogla ponoviti situacija s privatizacijom s početka 90-tih kada je vladajuća klika također imala navodno dobre namjere?

Zvonko Šegvić: Privatizacija 91′ je najveća pljačka hrvatskog naroda. Ona nam je nanijela veće štete nego rat. To je bila legalna pljačka od koje se ikad nismo oporavili. Vlada je donijela takve zakone kako bi učinkovito opljačkala svoj narod.

Radnička borba: Kakve konkretne mjere sindikati misle poduzeti?

Zvonko Šegvić: Mislim da smo to u ovom trenutku riješili. Ako Vlada ne bude poštovala ono o čemu smo se dogovorili- da nema prenamjene brodogradilišta, osim Trogira i Kraljevice kao kompenzacijske mjere, da sva ostala moraju proizvoditi brodove, reagirat ćemo, a kako drugačije nego- štrajkom?!? Postoji dogovor, da ne kažem kakve naravi, izrazito tvrd i čvrst, o kojem u ovom trenutku ne smijem za javnost podrobnije govoriti, ali sam posve siguran da će sindikati na nepoštivanje istog odgovoriti štrajkom.