Bolji model pristupa SYRIZA-i od onog grčke koalicije krajnje ljevice ANTARSYA-e – potpunog odbacivanja, izjavljivanja da je poraz SYRIZA-e unaprijed određen te odustajanja od bilo kakve borbe da se SYRIZA pridržava svojih obećanja – bi bio Trockijev prijedlog zadataka belgijskih marksista u odnosu prema programu belgijske socijal-demokracije sredinom 30.-ih.

”Prvo, da bi se naprednim radnicima objasnilo političko značenje ‘plana’, tj. protumačilo manevre socijal-demokracije u svim fazama; drugo, da bi se u praksi pokazalo možebitno širim krugovima radnika da se utoliko koliko buržoazija nastoji postaviti prepreke realizaciji plana borimo držeći se za ruku s radnicima kako bi im pomogli da ostvare ovaj eksperiment.”

”Teškoće borbe su nam zajedničke, ali ne i iluzije. Međutim, naša kritika iluzija ne smije povećavati pasivnost radnika i dati joj pseudoteoretsko opravdanje, već upravo suprotno, gurnuti radnike naprijed. U ovim uvjetima, neizbježno razočaranje ‘Radničkim planom’ neće uzrokovati produbljivanje pasivnosti, već, naprotiv, prijelaz radnika na revolucionarni put.”

”Kada bi smo morali predstaviti plan belgijskom proletarijatu, taj plan bi imao potpuno drugačiji pogled. Nažalost, belgijski proletarijat je mandat za to povjerio Belgijskoj stranci rada [POB], a plan odražava dvije činjenice: pritisak proletarijata na POB i konzervativni karakter ove stranke …”

”Kada masama kažemo da se je za realizaciju ovog nesavršenog plana potrebno boriti do kraja, uopće ne prikrivamo prijevaru; naprotiv, pomažemo masama da je razotkriju vlastitim iskustvom … ”

”Vođe POB-a ne žele borbu. No, ulovljeni su u kotač krize kapitalizma i reformizma. Bili su prisiljeni objaviti plan i čak ga učiniti platformom belgijskog proletarijata. To je činjenica. Što je naš zadatak? Pomoći radnicima da okreću kotače u koje su oportunistički vođe bili prisiljeni gurnuti svoje ruke.”

Trocki je objasnio zašto bi u Belgiji bila beskorisna fantazija umjesto toga zahtijevati da POB ima socijalistički program.

”Revolucionarni zadatak se sastoji u zahtijevanju da POB preuzme vlast kako bi proveo svoj plan u praksu. Vereecken [sektaški kritičar Trockog] na ovo odgovara: Ne! … Plan nije dobar … Ja, Vereecken, ja ću predložiti bolji plan.”

”Da li je ovo ozbiljno? Nije, to je apsurdno. Vereecken postavlja sebe izvan stvarnosti. U svojoj mašti stvara ujedinjeni front koji u Belgiji ne postoji. Za taj imaginarni ujedinjeni front on predlaže imaginarni program, odnosno, Vandervelde [POB] i Jacquemotte [belgijski staljinisti] bi se trebali zajedno boriti za savršeni plan koji je Vereecken sanjao. Na ovaj način stvari će biti divno uređene … ”

Sličan pristup u Grčkoj bi bio zahtijevati od SYRIZA-e da provede svoj program, a istovremeno objašnjavati radnicima da je program manjkav te da radnici trebaju poduzimati i druge borbe.

Theodora Polenta

Izneseni stavovi osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno službene stavove Radničke borbe.