U zadnje vrijeme je Ivan Pernar usvojio naviku spominjanja i napadanja  ljevice, uključujući i Radničku borbu, prilikom intervjua i gotovo svakog govora, čime je ona postala ritualni dio njegovih istupa. Napad slijedi dobro poznate demagoške recepte, koji su dio arsenala i Andrije Hebranga. Najprije se, bez ikakvog objašnjenja i argumentacije, na Radničku borbu nalijepi etiketa ekstremizma u svrhu diskreditacije nakon koje više nema potrebe za bilo kakvim obrazlaganjima. Zatim se borba za radničku vlast i radničku kontrolu nad ekonomijom poistovjećuje sa jednoumljem, jednopartijskim sustavom i totalitarizmom – zapravo staljinizmom. Pročitaj detaljnije

Pozivamo HDZ i Andriju Hebranga da odustanu od podizanja prijave protiv naše organizacije i da nam umjesto toga  uplate 124.43 kn za troškove boje prilikom uređivanja njihovih prostorija, pri čemu nećemo zaračunati troškove radne snage. Pročitaj detaljnije

Gesta napada bojom na prostorije HDZ-a, organizacije najodgovornije za katastrofalno ekonomsko i socijalno stanje i tragičan položaj u kojemu se nalaze radnici i nezaposleni, predstavlja simboličan doprinos masovnoj pobuni koja potresa cijelu zemlju. Pročitaj detaljnije

Radnička borba je sudjelovala na godišnjem sastanku Internacionalnog komiteta Četvrte internacionale koji je održan u Amsterdamu od 19.2. do 23.2.2011. Bilo je osamdesetak delegata, među kojima i članovi Radničke borbe koja je pozvana kao gost, a s ciljem ostvarivanjem statusa stalnog promatrača. Pročitaj detaljnije

Jučerašnji pokušaj prosvjeda na Markovu trgu onemogućen od strane barikada i policijskih snaga u službi zaštite sistema ukazuje na nekoliko činjenica. U ovome je trenutku potpuna promašenost i zločinački karakter Vlade, posebno njezine protu-radničke ekonomske i socijalne politike, prepoznat od strane velike većine stanovništva, a posebno radne populacije. Želja ogromnog broja radnika, nezaposlenih i socijalno ugroženih  da se Vlada na čelu s Jadrankom Kosor što prije sruši je i više nego opravdana. Međutim, da bi se postigle makar i najosnovnije promjene nije dovoljno da se jedna vladajuća garnitura zamijeni drugom, već je potrebna promjena neoliberalne i protunarodne politike koju ne zastupa samo HDZ, već i sve parlamentarne stranke. Vladu treba srušiti, no osnovno je pitanje čime je zamijeniti. Potrebna je dakle realna politička i ekonomska alternativa : kako u vidu organiziranog otpora koji povezuje sve potlačene skupine, tako i njegove suštinski drugačije političke platforme koja bi trebala zastupati principe radničke vlasti i interese radnika, studenata i nezaposlenih.  S jedne strane, s obzirom na tehnički veoma loše provedenu organizaciju prosvjeda (neformalno slanje poruka preko interneta, odsustvo stvaranja neke ozbiljnije koordinacije sastavljene od predstavnika različitih grupa, kao i ozbiljnije propagande i platforme prosvjeda…), brojka od nekoliko stotina okupljenih ljudi potvrđuje široko rasprostranjeno nezadovoljstvo i ogorčenje. S druge strane, sama organizacija prosvjeda, kao i stavovi koje zastupaju, svjedoči o tome da njegovi organizatori, Savez za promjene na čelu s Ivanom Pernarom, nažalost ne predstavljaju potencijalnu alternativu u smislu u kojem smo to spomenuli gore. Pročitaj detaljnije

Modna kuća ‘Uzor’ desetljećima je bila respektabilno poduzeće koje je poslovalo s dobiti, bilo je prepoznatljivo po kvaliteti i imalo 750 zaposlenih. Tih nekoliko desetljeća je trajalo do devedesetih godina i “ekonomske politike” HDZ-a. Danas je situacija sljedeća – radnica ima 112 i pritom ne primaju plaću mjesecima.  Problemi su im započeli u ožujku 2009.godine kad im je plaća od 2500 kuna (sedam do osam puta manja od one saborskog zastupnika, a sedamdeset do osamdeset puta manja od predsjednika uprave telekomunikacijske kompanije) kasnila i po 20 dana. Nije dovoljno što su prije dobivale plaću petnaestog u mjesecu, te time zapravo kreditirale poduzeće, nego im je i ta mizerna plaća kasnila. Pročitaj detaljnije

Ustrajne i hrabre radnice  poduzeća Kamenskog koje je u stečaju, čija borba za isplate plaća traje već sedam mjeseci, u utorak  su prosvjedovale pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, toga dana u 10 h ujutro je počela skupština vjerovnika tog poduzeća,  u koje su ubrajaju i radnici. Sud je utvrdio da  ukupna potraživanja vjerovnika iznose 70 milijuna kuna od čega radnicama za isplatu dugovanja (izostale plaće) pripada više od pola, dakle 40 milijuna kuna. Pročitaj detaljnije

Novi broj časopisa Radnička borba koji između ostalih obrađuje i teme organiziranja štrajka i preuzimanja tvornice, NATO-ovih tajnih armija i probleme s mirovinama u kapitalizmu možete besplatno naručiti na radnicka_borba@yahoo.com ili ga u Zagrebu preuzeti u antikvarijatu Daj koliko daš, Pavla Hatza 7. Pdf verziju sedmoga broja, kao i svih do sada izašlih brojeva možete downloadati ovdje.

Španjolska vojska je preuzela kontrolu nad 10 zračnih luka nakon što je premijer Jose Luis Zapatero, iz španjolske Socijalističke radničke partije (PSOE), potpisao dekret kojime je Ministarstvu obrane prepustio kontrolu nad zračnim prostorom Španjolske. Jučer navečer (3.12.2010 – nap.prev) iznenadni štrajk bez potpore sindikata ostavio je 330,000 putnika “zarobljeno” u zračnim lukama diljem Španjolske i Europe. Kontrolori leta počeli su sa štrajkom nakon što je ugovor o njihovim radnim uvjetima proslijeđen u ministarstvo u petak poslijepodne. U ugovoru stoji da kontrolori moraju raditi 1670 sati godišnje, bez računanja porodiljnog bolovanja. Također uključuje mogućnost militarizacije zračne luke istog trena ako kontrolori krenu štrajkati, kao i slanje doktora do radničkih domova kako bi provjerili tko je stvarno bolestan. Pročitaj detaljnije

Prema podacima sindikata, više od tri milijuna radnika, od ukupno pet i pol milijuna koliko ih ima Portugal, sudjelovalo je u generalnom štrajku održanom 24.11.2010. Štrajk je bio naročito jak u javnom sektoru – posebno u transportnom sustavu (ovdje je štrajk najbolje uspio u zračnim lukama, gdje je doveo do otkazivanja 90% svih letova), u školama (prema sindikatu nastavnika ovaj štrajk je predstavljao štrajk sa najvećim sudjelovanjem nastavnika – preko 80%), te bolnicama (s najvećim učešćem medicinskih sestara). No, industrijski sektor također nije mnogo zaostajao, s izuzetno visokim postotkom sudjelovanja u štrajku u automobilskoj i odjevnoj industriji, te proizvodnji papira. Pročitaj detaljnije