Nažalost, grčka ljevica je poslije izbora 17. lipnja isto toliko pometena pred neonacističkom prijetnjom kao što je bila prije 6. svibnja. Dokaz? Uspjeh Zlatne zore je predstavljen kao izuzetak, obična ”crna mrlja” u općoj i uostalom veoma ružičastoj situaciji. Na taj način gotovo svi sastavni dijelovi grčke ljevice (računajući tu i SYRIZA-u) opisuju situaciju kao splet dobrih i loših rezultata, praveći se da ne vide kako isto tako ”dobre”, kao i ”loše” točke – to jest burna pojava i razvoj neonacista – čine dio jedne iste globalne situacije, da su u međusobnoj ovisnosti i da imaju zajednički nazivnik – povijesnu krizu grčkog društva – koja ih sve redom uvjetuje!

Posljedica ovako površnog prilaza grčke ljevice  socijalnoj i političkoj zbilji Grčke je u tome što se neonacistički fenomen poistovjećuje sa … historijskom slučajnošću, nečim trenutačnim i, na kraju, sporednom političkom činjenicom u usporedbi sa ona dva velika suvremena događaja: streloviti uspon SYRIZA-e i urušavanje tradicionalnog grčkog bipartizma. Ali, činjenice su tvrdoglave i odupiru se jednoj takvoj ”analizi”. Prije svega, postoji svakodnevna, sve opasnija i sve agresivnija aktivnost neonacista, koja se više ne ograničava samo na strane radnike*, već se od sada širi i na lijeve aktiviste ili pak obične prolaznike koji bi se usudili protestirati. Umjesto da se uozbilji s obzirom da od sada ima svoje parlamentarno zastupništvo – kao što su već pogrešno predviđali neki čelnici ljevice – Zlatna zora kreće sada u napad, isturenih kandži, sve češće provocirajući i vršeći pogrome po cijeloj zemlji, javno zastupajući svoje ”pravo” da udari bilo koga i bilo kad se njoj to prohtije!Zatim, postoji statistika koja je još strašnija od neonacističkih postupaka. Prema podrobnijim analizama rezultata posljednjih grčkih izbora, Zlatna zora je sve prije nego ”prolazna pojava”, ”sačinjavat će moćnu točku okupljanja, te biti  veoma opasan protivnik ljevice u narednim godinama”[1].  Bez imalo oklijevanja mi tvrdimo kategorički i odmah: grčki neonacisti ne samo da se utvrđuju za dugo vremena u središtu grčkog političkog života, već uz SYRIZA-u predstavljaju od danas drugu organiziranu snagu u punom zamahu, tamo gdje će se odlučivati sudbina zemlje: u velikim gradskim centrima i unutar najaktivnijeg i najdinamičnijeg stanovništva …

Kao što primjećuje autor studije i istaknuti stručnjak za političke stranke i ponašanje grčkog javnog mnijenja  Christoforos Vernardakis, ”Zlatna zora predstavlja jednu skladnu formaciju, čiji izborni rezultati imaju izrazitu klasnu strukturu, te koja očigledno posjeduje visoku ideološku homogenost.” Posljedica toga je da Zlatna zora nema ničeg zajedničkog s njenom prethodnicom, to jest partijom krajnje desnice LAOS, koja je ne samo bila u ”sistemu” kad je bila riječ o njenim političkim izborima, nego je po sastavu svoje izborne klijentele sjedila između više klasa, uz pretežni utjecaj visoke i srednje buržoazije. Po Vernardakisu, ”Zlatna zora predstavlja ‘čistiji’ narodni utjecaj, koji se na lipanjskim izborima izrazio čak otvorenijim ideološkim repertoarom nego u svibnju. Geografija Zlatne zore pokazuje da nije riječ o prolaznoj formaciji u sistemu partija.”

Ovu tvrdnju potvrđuje činjenica da neonacistička partija, čiji nacionalni izborni rezultat od gotovo 7% glasova nije osjetnije varirao između svibnja i lipnja, postiže sasvim vidljive uspjehe u narodnim četvrtima, u dijelu biračkog tijela između 25 i 44 godine, među nekvalificiranim i povremeno zaposlenim radnicima  (24,5%), te među nezaposlenima (12,2%). No, to nije sve. Analiza izbornih rezultata Zlatne zore ukazuje na jednu vrlo značajnu realnost kad je riječ o namjerama grčke buržoazije: ”gazde i poduzetnici” glasaju za neonacističku stranku u visini od 20,3% glasova! To je više od jedne petine svih grčkih gazda i poduzetnika koji već sada (!) glasaju za  pobornike Hitlera, one koji javno odobravaju Auschwitz i po hodnicima atenskog metroa dave bespomoćne imigrante!

Tu se nalazimo oči u oči sa zastrašujućom zbiljom i … teškom slutnjom za nastavak grčke drame. Naime, ovakva potpora grčkih gazda neonacistima znači a) da se novac već uvelike ulijeva u njihovu blagajnu, i b) da znatan dio grčke buržoazije (više od 20%) već sada igra na kartu fašizma i naoružavanja njihovih bandi za sukob s narodnim pokretom i njegovom rastućom snagom koju predstavlja SYRIZA!  Sve u svemu, to znači da smo već vrlo daleko od naivne samouvjerenosti grčke ljevice, koja i dalje podcjenjuje fašističku opasnost, ako se već ne ograničava na vradžbeno istjerivanje duhova putem izjava kako je ”fašizam sasvim stran Grcima” ili kako ”sada, kad su (neonacisti) ušli u parlament i kad je štampa počela da priča o njima, oni će morati da otkriju svoju pravu prirodu, pa će to ljudi shvatiti i ograditi se od njih … ”

Nažalost, to nikako nije slučaj. Sve, naprotiv, ukazuje na to da se Zlatna zora lijepo ulegla u grčkom društvu, te da odobravanje njenog ponašanja i njenih ciljeva nije nimalo slučajno, epidermično ili prolazno. Na primjer, nagli uspon Zlatne zore, nakon tapkanja u mjestu poslije šestosvibanjskih izbora, ne dolazi otuda što su se oni navodno ”uozbiljili” u ponašanju, već prije zbog toga što su oni svjesno odlučili izvesti akcije na kvalitativno višem nivou nasilja (svakog dana bi po neki imigrant bio  zadavljen pred očima javnosti, provokacije i fizičko nasilje drugog čovjeka neonacista protiv dva zastupnika ljevice ”uživo” u TV studiju, nasrtaji protiv ljevičarskih aktivista i upad u prostorije lijevo usmjerenih partija itd.). Sve u svemu, to što se događa svakog dana pred našim vlastitim očima  sasvim je suprotno od onoga što nam propovijedaju naivne priče grčke ljevice: nasilje Zlatne zore prema imigrantima i ljevičarskim aktivistima ne samo da ne umanjuje … već podiže njen utjecaj i njenu privlačnu moć u izvjesnim napuštenim slojevima društva, na jednoj strani, i unutar grčke buržoazije i njenih patrona, na drugoj.

Dobro poznat dekor: prostorija Zlatne zore u Ateni

Makar bio  privremen, zaključak nije tako nedokučiv: dvije sile koje su u usponu na grčkoj političkoj sceni su sile na njenim krajnjim točkama, na ekstremnoj ljevici i ekstremnoj desnici, SYRIZA i Zlatna zora. Na taj način rezultati dva izborna kruga u Grčkoj sasvim uvjerljivo potvrđuju radnu hipotezu našeg teksta uoči šestosvibanjskih izbora: ”šezdeset sedam godina od kraja Drugog svjetskog rata i Nürnberškog suđenja evo nas ponovo u pravoj Weimarskoj republici na grčki način … ”[2]: vrlo veliki dio tog grčkog društva, propalog poslije dvogodišnje politike barbarskih restrikcija, očajnički traži radikalno rješenje za svoje probleme preživljavanja na dvjema krajnjim točkama grčkog političkog pejzaža.

Kad se ovo ima u vidu, lako se može razumjeti da je duboki razlog nemoći grčke ljevice da shvati pojavu Zlatne zore i djeluje protiv nje u njenoj nemoći da shvati što se zbiva u dubinama samog grčkog  društva! Zbog toga je izborni uspeh neonacista označen kao obična ”crna mrlja” na uglavnom pozitivnoj tabli, a da se ne shvaća da je ta ”crna mrlja” u stvari naličje medalje, tj. burnog uspjeha SYRIZA-e, te naročito se ne shvaća da će se pokreti klatna osiromašenih masa na lijevo i na desno na političkoj šahovnici nastaviti sve dok radikalna ljevica ne pretvori sadašnji predrevolucionarni period u revolucionarni …

Međutim, treba priznati da se na putu prerastanja predrevolucionarnog perioda u revolucionarni od sada nalazi krupna prepreka. Ta se prepreka zove Zlatna zora i ona nije slučajno stvorena od svega što je palo pod ruku velikim medijskim kućama, jednoj frakciji grčke buržoazije, poznatim ličnostima tradicionalne grčke desnice, koji Zlatnu zoru nazivaju ”posestrinom Nove demokracije” itd. … upravo da bi stvorili branu za razvoj narodnog pokreta i uspon grčke radikalne ljevice! Jednostavnije rečeno, grčka ljevica bi trebala prestati magijama istjerivati neonacističko zlo pomoću šupljih fraza kako ”treba izolirati fašiste”, te zamijeniti ih što prije problematikom zaštite imigranata i vlastite samoobrane naspram razularenih bandi ubojica iz Zlatne zore.

Svakako,  jasno je da se ta ”samoobrana” ne improvizira, utoliko prije što i sama riječ ”samoobrana” ostaje riječ tabu za grčku ljevicu, riječ koju ona uporno ne želi spomenuti. Opaske kao ”mi se nećemo spuštati na njihov nivo” ili ”fašiste treba tući političkim sredstvima” ne mogu se nikako održati od momenta kad se neonacističko nasilje svakog dana sve više širi na nova predgrađa, čime se normalan život ljudi čini sve težim, a aktivnost  partija i organizacija ljevice sve ugroženijim. Ovdje više nije riječ o apstraktnim teorijama, već o vrlo konkretnim problemima svakodnevnog života ljudi, koje grčka ljevica mora sagledati, suočiti se s njima i udruženo ih razriješiti  što je brže moguće! Kad nam Zlatna zora bude zabranila da izađemo iz svoje kuće, sve ostalo će se pretvoriti u neodgovorno laprdanje ljudi koji uporno odbijaju stvarnosti pogledati u oči …

Na kraju, ono što strahovito nedostaje grčkoj ljevici da bi razumjela, suočila se i pokrenula efikasnu borbu protiv smeđe kuge koja izdiže glavu, je razumijevanje i pamćenje onoga što se dogodilo u Njemačkoj, a također i u Italiji, dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Bez pouka iz iskustva tog doba grčka će ljevica biti prisiljena na improvizaciju i okretanje u krugu, naspram neonacista koji već daju utisak kako idu naprijed krupnim koracima skrupulozno prateći glavne linije originalnog   udžbenika nacionalsocijalizma. Jer, napokon, treba prihvatiti da sadašnja situacija u Grčkoj ima sve više sličnosti s Njemačkom pred kraj Weimarske republike i uoči Hitlerovog uspona na vlast. Izgleda nevjerojatno, ali nažalost tako je! Stoga, sve dok bude trajalo neshvaćanje fenomena Zlatne zore kao proizvoda njene epohe (ekonomske, socijalne i političke krize u završnoj fazi), ovaj ”fenomen” će bez problema nastaviti svoj zahuktali uspon. Zato, pažnja:  još uvijek smo tek na početku priče koja obećava donijeti košmarnu sutrašnjicu ako grčka ljevica nastavi promatrati Zlatnu zoru kao prost prolazni ”anakronizam”, koji će nestati čim ljudi primijete njenu nezdravu i prošlošću opijenu prirodu. Ne, grčki neonacisti su mnogo više od toga, jer oni već sada predstavljaju pravi narodni radikalni pokret, sa svojim paravojnim grupama, i koji uživa političku, medijsku, financijsku podršku značajnog dijela grčke buržoazije.

Zaključak je namjerno alarmantan. Grčka bi ljevica morala izvršiti svoju samokritiku, jer je dopustila neonacističkoj zmiji da se ugnijezdi. Ona to nije uradila i sada nastavlja istim samoubilačkim lebdenjem, pokušavajući prevladati zlo prozivanjem duhova, kao da je riječ o zločestom duhu, a ne o vrlo materijalnoj sili koja nastoji razbiti radnički pokret svim mogućim sredstvima. Reći prije samo tri mjeseca da će Zlatna Zora dobiti 7% glasova izgledalo bi kao da je izrečena nesuvislost dostojna romana  političke fikcije. Tko bi se danas usudio isključiti mogućnost da nam taj isti ”scenarij polit fikcije” ne donese sutra nova iznenađenja, još veća i naročito još bolnija?

Yorgos Mitralias, Atena, 28. Lipnja 2012.

Prijevod: Radoslav Pavlović

Izneseni stavovi osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno službene stavove Radničke borbe.

* U Grčkoj ima preko 400 tisuća stranaca koji su ilegalno ušli, mahom iz Turske, kako bi se kasnije dokopali neke od europskih država. Oni su bez papira, bez posla, bez novca i bilo kakve pomoći, te kao takvi lak plijen fašističkih bandi, koje na njima ”oštre zube” (op.prev.)