Pozivamo vas na sindikalnu konferenciju u organizaciji Radničke borbe pod nazivom Radnički otpor uništavanju poduzeća koja će se održati 24. i 25. studenog u Zagrebu u prostorima Češkog narodnog doma, Šubićeva ulica br. 20, I. Kat.

Na konferenciji će gostovati Mijat Stanić (Nezavisni cestarski sindikat), Denis Geto (Strukovni sindikat radnika HEP-a TEHNOS), Željko Lukšić (Sindikat željezničkih radnika Hrvatske), Tonči Drpić (Nezavisni  sindikat radnika Jadrankamena), Bojan Kovačić (Dioki), Siniša Miličić (Regionalni industrijski sindikat).

Cilj sindikalne konferencije Radnički otpor uništavanju poduzeća je na jednom mjestu okupiti u prvom redu sindikalne aktiviste koji su u zadnjem periodu vodili istaknute borbe protiv uništavanja poduzeća vođenog privatnim interesima, kao i sindikalne predstavnike poduzeća od javnog interesa u kojima se pripremaju privatizacije i otpuštanja. Zbog potrebe usredotočivanja na konkretne sindikalne probleme, kao i razjedinjenosti sindikalne scene u Hrvatskoj, veze između aktivista koji pripadaju različitim središnjicama još uvijek nisu na onom stupnju kojega sve teža situacija u zemlji zahtijeva. Namjera je konferencije omogućiti prostor za diskusiju između borbenih sindikalista različitih sindikata, kao i prezentiranje recentnijih sindikalnih borbi od strane uključenih aktera. Također, jedna je od želja organizatora da se konferencija iskoristi za razmjenu kontakata i korake u smjeru što čvršćeg povezivanja, te stvaranje mreže za izmjenu informacije između sindikalista, kao i aktivista socijalnog pokreta.

Uz navedena izlaganja ključnu ulogu u radu konferencije će imati povezane diskusije, u kojima se nadamo aktivnom sudjelovanju svih prisutnih. Pročitaj detaljnije

Članak Još jednom : Sovjetski Savez i njegova obrana Trocki je napisao  kao odgovor na protu-izvještaj Četvrta internacionala i ruska kontrarevolucija, koji je na drugom kongresu Internacionalističke radničke partije (Parti ouvrier internationaliste), održanom u studenom 1937., podnio njen vođa Yvan Craipeau. Zanemarivši marksističku sociologiju, Craipeau je zaključio da je staljinistička birokracija eksploatatorska klasa pa u slučaju rata nije potrebno razlikovati Sovjetski Savez od imperijalističkih zemalja. Trocki prvo, dopuštajući da je birokracija zaista klasa, pokazuje da se to novo ”klasno” društvo bez sumnje mora podržati u sukobu s drugim klasnim društvima jer im je superiorno; njihovoj ekonomskoj stagnaciji i propadanju suprotstavlja izvanredan rast proizvodnih snaga na temelju nacionaliziranog vlasništva i planske ekonomije. U nastavku objašnjava zašto birokracija nije klasa i zašto je u Sovjetskom Savezu potrebna politička, a ne društvena revolucija te na brojnim primjerima ruši Craipeauov sociološki okvir izrađen antidijalektičkom metodom. Na kraju, Trocki sažima smisao obrane Sovjetskog Saveza riječima: ”Staljin srušen od radnika – to je velik korak prema socijalizmu. Staljin pregažen od imperijalista – to je pobjednička kontrarevolucija.”

Karakter ruske revolucije kako su ga predvidjeli Plehanov, Lenjin i Trocki je važan članak Lava Trockog koji govori o tri stajališta koja su, nakon prve revolucije 1905. godine, zauzeli boljševici, menjševici i Trocki. Prvi su nakon te revolucije uvidjeli, pod vodstvom Lenjina, kako je u sljedećoj revoluciji nužna ”demokratska ditkatura proletarijata i seljaštva” koja, međutim, neće ići izvan okvira kapitalizma. Ruska buržoazija je nesposobna provesti kapitalističke zadatke koje je historija postavila, stoga će njih provoditi navedena ”demokratska diktatura.” Menjševici su tvrdili da je uspjeh sljedeće revolucije ostvariv jedino uz vodstvo liberalne buržoazije s kojom proletarijat mora surađivati. Tako uspostvljeni demokratski režim će ostvariti kapitalistički napredak i omogućiti borbu proletarijata za socijalizam. Trocki je, međutim, smatrao da revolucija može uspjeti jedino pod diktaturom proletarijata koja se čvrsto oslanja na seljaštvo i koja neće provoditi samo kapitalističke, već će, zbog niza okolnosti, biti prisiljena provoditi i socijalističke mjere. Kao i boljševici, Trocki je smatrao kako revolucija ne može uspjeti bez socijalističke revolucije na Zapadu. Drugim riječima, pozicija Trockog je bila teorija permanentne revolucije.

Tek početkom 1917. godine, utjecajem Lenjina, boljševici su odbacili stare poglede na revoluciju i prihvatili realnost koja se kreće u smjeru koji je anticipirao Trocki. Paralelno s tim događanjima, Trocki u svom članku pojašnjava kako je, teorijski, Staljinova uloga u svemu tome bila zanemariva i svodila se na mehaničko ponavljanje Lenjinovih misli. Međutim, nakon Lenjinove smrti i niza objektivnih okolnosti, sve više dolazi do izražaja teorija socijalizma u jednoj zemlji koja je dijametralna suprotnost teoriji permanentne revolucije. Ova teorija socijalizma u jednoj zemlji postala je temelj staljinizma koji se svom silinom obrušio na Trockog kao osnivača teorije permanentne revolucije, a samim time oskvrnuo i lenjinizam u koji se, iz propagandističke pobude, toliko kleo.

Arménio Carlos, glavni tajnik sindikata CGTP [Generalna konfederacija portugalskih radnika – prev.], govori o crvenom kartonu Vladi i Trojci, na dan kada je INE [Nacionalni institut za statistiku – prev.] potvrdio da je štednja izazvala pad BDP-a i povećanje nezaposlenosti. Priopćenje Vlade zabranjuje objavljivanje podataka o broju sudionika štrajka. Trideset i devet demonstracija i skupova u cijeloj zemlji.

U prvoj ocjeni, glavni tajnik sindikata CGTP, Arménio Carlos, izrazio je mišljenje da je generalni štrajk od ove srijede ”jedan od najvećih ikada održanih u Portugalu.” Za sindikalista, štrajk ”je jasno bio crveni karton koji su radnici i radnice pokazali politici desničara u Vladi PSD-CDS [koalicija Socijaldemokratske stranke i Demokratsko-socijalnog centra – narodne stranke – prev.], a također i Trojci.”

Arménio Carlos posvetio je poseban pozdrav svim radnicima ”koji nisu povezani sa sindikatima CGTP-a, a odlučili su se pridružiti da bi produbili jedinstvo akcije i još jednom pokazali da se jedinstvo zadobiva, učvršćuje i razvija polazeći od radnih mjesta, polazeći od konkretnih ciljeva i konkretnih prijedloga.” Pročitaj detaljnije

”Generalni štrajk nije paralizirao zemlju,” ponavljaju od jučer desničari s pobjedničkim tonom.  Na ovaj slogan postoje dva odgovora: jedan je upasti u zamku, igrati na njihovu terenu i po njihovim pravilima, njihovim jezikom i njihovim parametrima za mjerenje štrajkova te se tako izgubiti u raspravi o brojkama, postotcima, potrošnji električne energije, povijesnim usporedbama, itd.

Ali postoji i drugi odgovor: zanemariti gluposti protivnika štrajka (da, gluposti, što se drugo može reći za onoga koji izbroji više prosvjednika u Santanderu nego Madridu), ne gubiti niti minutu na njihovo pobijanje, i radije odgovoriti: ”Naravno da nije paralizirao zemlju. Upravo suprotno – mobilizirao ju je.” Pročitaj detaljnije

Novi broj našeg časopisa za socijalna pitanja, namijenjen radnicima, studentima, nezaposlenima i umirovljenicima, izašao je iz tiska u tiražu od 1.200 primjeraka. Besplatni primjerak možete naručiti na svoju adresu kontaktirajući nas na radnicka_borba@yahoo.com ili ga preuzeti u antikvarijatu Daj koliko daš, Pavla Hatza 7, Zagreb.

U ovom broju:

– Intervju s Mijatom Stanićem

– Linića baca prašinu u oči

– Priopćenje za javnost Nezavisnog sindikata radnika Jadrankamena

– Pozadina rezigniranost Vlade glede poskupljenja

– Intervju sa strojovođom HŽ-a

– Radnici privatnog protiv radnika državnog sektora

Pozivamo sve zainteresirane da nam šalju tekstove radničke, sindikalne, studentske i socijalne tematike, te tako sudjeluju u kreiranju časopisa koji je namijenjen organiziranju svih onih koju su potlačeni. Ukoliko ne znate vaša radnička prava, a mislite da se krše i nemate se kome obratiti, kontaktirajte nas i pružamo besplatni profesionalni pravni savjet. Do sada objavljene brojeve možete pregledat ili preuzeti u pdf obliku ovdje.

Radnička borba

Prenosimo izjavu Antikapitalističke ljevice (Izquierda Anticapitalista, IA), španjolske sekcije Četvrte internacionale, o generalnom štrajku koji će se 14. studenog održati u više europskih zemalja.

14. studenog Portugal i Španjolska idu u generalni štrajk, a u brojnim zemljama juga Europe milijuni osoba će se mobilizirati protiv rezanja plaća, smanjenja socijalnih izdataka i otpuštanja, uništavanja javnih službi, spašavanja banaka javnim sredstvima … Toga dana održat će se do sada najvažnija akcija masa za odbijanje politika koje provodi EU: štednje nauštrb radničke klase i podruštvljavanja bankarskih gubitaka. Uspjeh ovoga dana mobilizacije je ključan za održavanje i nastavak borbi protiv neoliberalne štednje na europskoj razini i za onemogućavanje da se na kraju nametne izlaz iz krize koji su zacrtale kapitalističke elite Europe.

Neoliberalna EU je moćan instrument u rukama krupnog europskog kapitala za nametanje ekonomskih i socijalnih politika u skladu s njihovim interesima: opće snižavanje plaća za postizanje ”konkurentnosti”, gubitak radničkih prava kako bi se olakšalo otpuštanje i prekarizacija [nesigurni i nestalni radni odnosi iliti, rječnikom kapitala, ”fleksibilizacija tržišta radne snage” – prev.], uništavanje javnih službi radi stvaranja novih poslovnih ”niša” za kapital, pretvaranje duga banaka u javni dug na račun socijalnih i javnih izdataka, povratak žena ”ženskim” poslovima i kućanstvu, rezanje demokratskih prava i porast političke represije … Pročitaj detaljnije

Napisana krajem svibnja 1931., Španjolska revolucija i opasnosti za nju, prvenstveno se bavi opasnošću koju je za Španjolsku revoluciju tada predstavljalo vodstvo Komunističke internacionale. U odnosu prema nadolazećim izborima za Ustavotvornu skupštinu Trocki je demonstrirao promašenu politiku vodstva Komunističke internacionale koja je, ignorirajući izbore, išla na ruku anarhistima i njihovoj antiparlamentarnoj metafizici, ali istovremeno osuđuje i parlamentarni kretenizam oportunista. Na primjeru Kine pokazuje katastrofu staljinističke birokracije koja je, ne shvaćajući  Lenjinovu teoriju ”prerastanja” revolucije i obezvrjeđujući Marxovu klasnu teoriju, izvodila vlastite teorije. Nesposobna učiti iz vlastitih pogrešaka, staljinistička birokracija je u Španjolskoj računala s posebnom ”radničkom i seljačkom revolucijom”, različitom od proleterske, i prilagođavala joj svoju politiku. Opasnost fikcije takve ”međurevolucije” osvijetljena je sa stajališta ”Lipanjskih dana” 1848., Pariške komune i ”Julskih dana” 1917. Nasuprot avanturizmu pokušaja oružanog preuzimanja vlasti, Trocki kao neposredni zadatak ističe borbu za mase i radnička vijeća, a sustavnom cijepanju komunističkih redova od staljinističke birokracije suprotstavlja zahtjev za jedinstvom komunističkih redova u Španjolskoj na temelju ispravne marksističke politike.

Prenosimo govor Erica Toussainta održan na omladinskom festivalu SYRIZA-e u Ateni 6.10.2012. Uz Erica Toussainta, predsjednika Komisije za otpis duga Trećeg svijeta i člana Internacionalnog komiteta Četvrte internacionale, pred više od 3.000 ljudi govorili su Marisa Matias – članica Lijevog bloka iz Portugala, Lisardo Fernandez – sindikalni vođa asturijskih rudara, te Alexis Tsipras – predsjednik SYRIZA-e.

Živimo u jednoj od najgorih kriza svjetskog kapitalističkog sistema. No, kapitalizam neće umrijeti prirodnom smrću, neće umrijeti u krevetu. Krize su dio metabolizma samog kapitalizma. Samo svjesne akcije narodâ mogu uništiti i nadići kapitalizam da bi nas odvele prema demokratskom socijalizmu.

Grčki narod je trenutno u epicentru kapitalističke krize i način na koji se mobilizira, u okviru mobilizacije i na europskoj razini, moći će dati odgovor na tu kapitalističku krizu i rješenje na internacionalnom nivou. Vi ste u epicentru krize i rješenja krize. Pročitaj detaljnije

Donosimo tri kraća teksta iz knjige Lava Trockog, Izdana revolucija, sljedećih podnaslova: Državni kapitalizam, Je li birokracija vladajuća klasa? i Povijest još nije dala povijesni sud značaja SSSR-a. U prvom tekstu Trocki progovara o optužbama da je sustav u SSSR-u, u to vrijeme (sredina 1930.-ih), bio državni kapitalizam. Objašnjava što je to zapravo državni kapitalizam, a što etatizam te zašto u SSSR-u ne može biti govora o državnom kapitalizmu.

Drugi tekst je usko povezan s prvim i također odbacuje tadašnje optužbe, samo se ovaj put one svode na pitanje koje i sam naslov navodi. Trocki objašnjava po čemu se sve birokracija u SSSR-u razlikuje od birokracije kapitalističkih zemalja, ali i po čemu su slične. Konačno pojašnjava zašto sovjetska birokracija ipak nije klasa te koja je njena uloga u daljnjem tijeku ruske revolucije.

Konačno, treći tekst sadrži promišljanja Trockog o sudbini SSSR-a u slučaju političke revolucije proletarijata i u slučaju buržoaske kontrarevolucije. Također, ovdje Trocki navodi svoju metodu analize glavnih historijskih događaja, baš poput ruske revolucije. Pročitaj detaljnije