Svim radnicima je posao postao utrka s rezultatima i stalni presing – još, još, još… Ne zaboravljajući da je psihički i fizički napor svakodnevica većini radnih mjesta u uslužnom sektoru UNI je listopad posvetio posebno radnicima u pozivnim centrima. To su radnici koji dnevno odrade po tisuću poziva sa slušalicama na ušima, sjedeći za monitorima i primajući na sebe nezadovoljstvo korisnika koji se javljaju, jer “nešto ne radi… nije učinjeno… nije…”.

HST- Hrvatski sindikat telekomunikacija priključuje se kampanji UNI-a za boljim uvjetima rada radnika u pozivnim centrima.

Izvješće UNI ICTS sektora pod nazivom  “Uputite pravi poziv – tražimo preoblikovanje Call centara odozdo prema gore”, ilustrira negativne psihološke i fizičke učinke na radnike call centara širom svijeta zbog lošeg načina upravljanja. U UNI izvješću se također ističe da bi se poslodavcima – Call centar operatorima, također isplatilo kada bi vodili više računa i brige o radnicima.

Izvješće otkriva kako loša praksa upravljanja, osim što šteti radnicima call centara, snižava i kvalitetu usluge korisnicima.

Studije slučaja iz Deutsche Telekoma T-Mobile USA pokazuju da su radnici pate od stresa, tjeskobe i sagorijevanja, jer menadžment odbija pri planiranju i organizaciji rada uvažiti potrebe i zahtjeve radnika. UNI, međunarodna sindikalna središnjica usluga,  pridružuje sa sindikatima u SAD-u i Njemačkoj  (CWA- Communication workers of America i Ver.di) i zahtijeva hitne i neodgodive reforme.

Menadžment prisiljava zaposlenike da strogo slijede skripte, intenzivno nadziru pozive u cilju ocjenjivanja, kažnjavanja  i otkaza. Kao rezultat takvih tehnika upravljanja, radnici pate zbog izrazitog stresa, tjeskobe i sagorijevanja, a uslijed dugotrajnog sjedenja i prisilnih ponavljajućih radnji od ozljeda mišićno-koštanog sustava. Pročitaj detaljnije

Najamni rad i kapital skup je članaka Karla Marxa koji su izlazili 1849. godine u Novim rajnskim novinama, a na temelju njegovih predavanja radnicima koja je održao u Bruxellesu dvije godine ranije. Godine 1846./47., dakle nešto prije održanih predavanja, Marx je dovršio svoje značajno djelo, Bijeda filozofije napisano u obliku kritike Proudhonovog djela Filozofija bijede. Tim djelom je zaokružio neke osnovne linije svog ekonomskog i historijskog pogleda. Stoga ovi članci sadrže neke već razrađene Marxove misli poput toga da su ekonomske kategorije samo teorijski izrazi društvenih odnosa. Marx ne gleda kapital kao stvar ili kao puko sredstvo za proizvodnju. On u kapitalu vidi određeni društveni, i to buržoaski, odnos proizvodnje. Prema tome i određeni društveni odnos proizvodnje, poput buržoaskog na primjer, predstavlja samo društveni odnos proizvodnje u određenoj fazi razvoja čovječanstva. Pročitaj detaljnije

Dragi drugovi,

Kao što vjerojatno vrlo dobro znate, tokom protekle gotovo tri godine Grčka je pretvorena u europski laboratorij za najekstremnije neoliberalne mjere. Rezultati nisu bili samo ekonomski. Monstruozno osiromašivanje ogromne većine grčkog stanovništva bilo je popraćeno stalnim napadima na najelementarnija prava i demokratske slobode, protiv demokratskog parlamentarnog sustava i samog nacionalnog suvereniteta!

Posljedica ove istinske tragedije bez presedana u razdoblju mira je što današnje grčko društvo postaje sve više i više nalik njemačkom društvu s početka 1930-ih, tokom smrtne agonije Vajmarske republike. Niti jedno obilježje ne nedostaje, uključujući i ubrzani rast neonacističke snage – Zlatne zore, koja je uspjela postati treća najveća stranka u zemlje u toku samo nekoliko mjeseci. Pročitaj detaljnije

Evo nekoliko činjenica koji sasvim lijepo ilustriraju klasni profil Marikane.

Tiny Rowland

Osnivač engleske firme Lonmin, koja upošljava 28 tisuća radnika i koja je kotirana na londonskoj burzi, je Tiny Rowland. Lonmin je treći proizvođač platine u svijetu, sa 2 milijarde dolara obrta, 311 milijuna dolara profita i 356 milijuna dolara duga. Avanturist Tony Rowland, preminuo 1998. g, čija brončana bista i danas dominira sjedištem firme u Londonu, unio je u Lonmin duh nemilosrdne klasne borbe, odvratne čak i britanskim konzervativcima: ”Meni nije stalo ni do kakvog društvenog ugleda, važan mi je profit i obrtni poslovi.” Pročitaj detaljnije

Kad  je Engels rekao da je  država ”naoružani odred ljudi” u službi kapitala nije ni slutio da će mu današnja Južna Afrika dati stopostotnu potvrdu. Kad je Jack London početkom XX stoljeća pisao svoj čuveni roman Željezna peta – upola na temelju zbiljskih američkih klasnih odnosa, a upola na temelju umjetničke projekcije – nije ni slutio da će ga zbilja nadmašiti. Umjetnost se pretvorila u zbilju, a zbilja u – nadrealizam.

Dvije stotine i sedamdeset rudara Marikane je optuženo za ubojstvo vlastitih drugova štrajkača! Njih 259 koji su uhićeni posle pokolja, a broj je dopunjen s ranjenima po njihovom izlasku iz bolnice, od ukupno 78. Netko bi rekao svijet postavljen na glavu ili južnoafrička demokracija na čeličnim nogama. No, evo što je za pariški Le Monde napisao dopisnik iz Johannesburga, Sébastien Hervieu, da nitko sutra ne kaže kako nije znao što kapitalizam može upriličiti: Pročitaj detaljnije

Dok na sjevernoj poluci vlada vrela žega i strah od nove cijene kukuruza, na južnoj u principu vlada zima, čiju tišinu prolamaju pucnji južnoafričke policije u četvrtak 16. kolovoza 2012.: 34 rudara iz rudnika platine u Marikani je ubijeno, 80 ranjeno a 250 uhićeno. Krvoproliće kakvo nije viđeno još od vremena aparthejda. S tom razlikom što su sada i ubojice i ubijeni crnci, a naredbodavci i vlasnici rudnika i dalje bijelci. Rudari su pobijeni jer su štrajkali, tražili povišicu nadnice i nisu htjeli poslušati naredbu poslodavca da siđu u rudnik.  Dakle, kapitalizam prelazi iz svoje druge truleće etape u treću, gdje se slobodan najamni odnos pretvara u robovlasnički. U klasnim odnosima samo jedna nijansa: vlast i dalje drži bijeli kapital, ali posredstvom crnih plaćenika iz ANC i vodećeg sindikata NUM, čiji je čelnik ušao u upravni odbor rudnika platine. Sjećate se kako su grofovi njemačkog kapitala unajmili Eberta i Noskea kad je trebalo obezglaviti proletersku revoluciju? E pa to je isto danas u Južnoj Africi. Pročitaj detaljnije

Donosimo još jedan važan tekst Lava Trockog – ”Socijalizam samo u jednoj zemlji” – koji je objavljen kao dodatak u njegovoj knjizi Izdana revolucija. Tekst podvlači teoriju socijalizma u jednoj zemlji kao falsifikat marksizma koji je poduzela sovjetska birokracija na čelu sa Staljinom kako bi obranila već zauzete pozicije u vrhu SSSR-a. Zanimljiva su razmišljanja Trockog o nemogućnosti mirnog socijalističkog razvoja u jednoj zemlji, kao i o sigurnoj propasti tzv. socijalizma ukoliko se ne ostvari proleterska revolucija u razvijenim zemljama.

U ovome se tekstu spominju optužbe izvornih lenjinističkih koncepcija te im se daje trockistička etiketa (da ih se označi pogrešnim i opasnim) i to od strane klike koja sebe naziva boljševicima, a čiji je naziv kasnije pogrešno i bez puno kritike prihvaćen. Koliko ovi ‘boljševici’ imaju zajedničkog s boljševicima koji su stajali uz Lenjina vidi se iz sljedećeg citata Živojina Pavlovića, autora knjige Bilans sovjetskog termidora: ”Ovim masovnim strijeljanjem stare boljševičke garde, postotak starih boljševika je znatno opao. Prema izvještaju jednog od sekretara Boljševičke partije, Maljenkova (bivšeg Staljinova pisara), posle XVIII kongresa partije, postotak starih boljševika od prije 1917. godine iznosi svega 0,3 %, svega 1 % boljševika iz 1917. godine, i 7 % iz doba od 1917.-20. Znači da u partiji ima više od 90 % partijaca od poslije revolucije.”

Posjetite našu teorijsku rubriku za više tekstova.

Poznati britanski redatelj Ken Loach, dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2006. za film Vjetar koji povija ječam, poručio je putem e-maila kako je ”sretan što može kao podupiratelj staviti svoje ime ispod apela solidarnosti s radnicima Jadrankamena”.

Ken Loach, rođen u Engleskoj 1936., poznat je po nizu filmskih i televizijskih ostvarenja u kojima se problematizira život i borba pripadnika radničke klase koristeći naturalistički i socijalno realistički prikaz sredine i životnih situacija u kojima se nalaze glavni likovi, te od kojih je znatan broj naišao na istaknuto zanimanje publike i kritike i osvojio brojna priznanja. Jedan od njegovih najpoznatijih filmova je Zemlja i sloboda koji govori o španjolskom građanskom ratu.

Vlada je nedavno najavila svoj novi  plan rekonstruiranja HŽ-a. Ministar u socijaldemokratskoj/neoliberalnoj vladi, Siniša Hajdaš Dončić predstavio je program koji uključuje 2.700 otkaza za radnike na željeznici do kraja godine, uz nastavak otkaza u sljedećoj godini, čiju će dinamiku određivati kretanje investicija u budućnosti. Radi se o najnovijem napadu na radnike i budućnost HŽ-a koju su, kako ranije HDZ tako sada i SDP, gledali u perspektivi smanjivanja radničkih prava i postepenom otvaranju puta za potpunu privatizaciju HŽ-a, čime će se, ako dozvolimo da do nje dođe, još jedan sektor od ogromnog značenja za čitavo društvo potpuno prenijeti u ruke privatnog kapitala. U tom pogledu najavljeni plan samo je jedan od koraka u nizu politike koja se sustavno provodi već niz godina, a čiji je bitan segment bilo razbijanje HŽ-a na pet različitih poduzeća, kako bi se ona podijeljena mogla lakše privatizirati. Novim planom je predviđeno da se, između ostaloga, HŽ-Putnički prijevoz i HŽ Cargo nastave pripremati za privatizaciju, u koju idu i Željeznička tiskara, Željezničko ugostiteljstvo te radionice željezničkih vozila Bjelovar i Čakovec. Pročitaj detaljnije

Osjećamo veliku potrebu izvijestiti hrvatsku javnost , a posebice ministra pravosuđa gospodina Orsata Miljanića te glavnog državnog odvjetnika, gospodina Mladena Bajića, o poduzetim pravnim radnjama u ”slučaju” ”Jadrankamen”, zapravo o podnesenim Kaznenim prijavama protiv odgovornih osoba, i naravno rezultatima tih poduzetih pravnih radnji.

Dakle, do kraja 2010. godine nitko iz ”Jadrankamena” niti Sindikata, a niti bilo koji zaposlenik, nije poduzeo nikakve pravne radnje, protiv odgovornih osoba. Zašto je to tako, trebalo bi pitati osobe koje su bile na čelu Sindikata do jeseni 2009. godine. Pročitaj detaljnije