Organizacije i sudionici foruma socijalnog otpora iz BIH, Slovenije, Srbije, Poljske, Grčke i Četvrte internacionale  , na kojega je i pozvana Radnička borba,  održanog u Sarajevu 12. i 13. IX. 2009. god.  donijeli su slijedeće zaključke:

I.   Činjenica je da se danas svijet nalazi na historijskoj prekretnici, uslijed konačnog raspada neoliberalnog ekonomskog, političkog, društvenog i kulturnog poretka. To iziskuje potrebu za novim rješenjima kojim bi se prevazišli problemi proizašli iz općeg sunovrata u kojem se nalazi moderni svijet.

II.  Teško stanje na globalnoj sceni posebno i dodatno se reflektira na regionalnom i lokalnom nivou. To je posebno vidljivo na prostorima Balkana, odnosno jugoistočne Europe. Slom neoliberalnog poretka samo je dodatno pogoršao stanje u društvenim zajednicama i strukturama političke i ekonomske vlasti i moći.

III.  Pod formalnim plaštom borbe za samoproglašene nacionalne, etničke, religiozne, socijalne ciljeve i interese domaće oligarhijske klike i elite već duboko zaglibljene u blatu korupcije, nesposobnosti, nevizionarstva, samozadovoljstva, se još uvijek održavaju na vlasti.

IV.   Svojim djelovanjem te oligarhijske klike i elite zloupotrebljavaju i nacionalna i religijska osjećanja običnih ljudi kako bi se održali na vlasti i nastavili svoj anti-progresivni i anti-humanistički projekt održanja vlasti.

V.   U zadnje dvije decenije te oligarhijske klike su pokazale da ustvari predstavljaju vladavinu najgorih (KAKISTOKRATIJA). Činjenica je da se kakistokratske elite uspijevaju održati na pijedestalu moći zahvaljujući i ponašanju i uplivu stranih, vanbalkanskih elemenata. U prvom redu riječ je o interesima multinacionalnih institucija, kompanija i banaka i protektorskih uprava (u BiH i Kosovu).

VI.  Uzajamno djelovanje navedenih faktora dovelo je situaciju u jugoistočnoj Europi u slijepu ulicu. Radnička klasa je obespravljena i sve se više svodi na zavisan položaj unutar sustava „božanstva“ neoliberalnog tržišta. Značajan dio subjekata kritičkog mišljenja i djelovanja je postao instrument vladajuće klase. Intelektualizam se više ne cijeni i praktično se svodi samo na formu ili birokratsku sadržinu i suhoparne deklamacije. Obrazovni i znanstveni rad se nalazi u regresiji.

VII.   Današnja kriza kapitalizma je poput krize iz 1929. godine vrlo plodno tlo za nastajanje i rast ekstremnih šovinističkih, nacionalsocijalističkih, fašističkih i fundamentalističkih pokreta.

VIII.   Kao skupina odgovornih organizacija i pojedinaca „Forum Resistance“, stoji na stajalištu potrebe za objedinjavanjem svih istinski i nekompromitiranih progresivnih, demokratskih i ljevičarskih pokreta u jedan zajednički front.  Kreiranje  „Forum Resistance“ je prvi korak ka objedinjavanju tih snaga.

IX.    „Forum Resistance“ predlaže formiranje zajedničkog bloka i akcionog nastupa sa sindikalnim organizacijama, ali istovremeno se oštro suprostavlja izigravanju interesa radničke borbe. „Forum Resistance“ se zalaže za dostojne radne i životne uslove radnika i radnica.

X.   „Forum Resistance“ svoju djelatnost usmjerava prema ostvarivanju ekoloških interesa.

XI.  Potrebno je obogaćivati postojeće i razvijati nove oblike participativne demokratije, posebno u sferi ekonomije, kao i u drugim oblastima društvenog života, čime radnici i građani ograničavaju moć buržoazije i političkih elita i uče se da vrše pritisak na njih u cilju praktične realizacije svojih legitimnih prava i interesa. „Forum Resistance“ će raditi na razvoju klasne borbe, aktivizma i solidarnosti radničke klase. Potrebna je posebna pažnja kako bi se spriječilo korištenje participativne demokratije protiv interesa radnih ljudi.

XII.  „Forum Resistance“ osniva i „Koordinacioni Komitet za jugoistočnu Europu“ („Coordination Committee of Forum Resistance for South-eastern and Estern Europe” CCFR).

XIII.   CCFR je otvoren za saradnju sa ljevičarskim, progresivnim i demokratskim organizacijama u jugoistočnoj Europi i predstavljaće glavnu mrežu i krovnu organizaciju za navedene organizacije i njihove aktivnosti.

XIV.  „Forum Resistance“ konstatuje da na prostorima bivše Jugoslavije ne postoji dovoljno snažna lijeva partija koja zastupa radničke interese.