Otkrivanje 64 godine stare tajne studije provedene u Guatemali na ljudima od strane američkog javnog zdravstvenog sustava je uzrokovala međunarodnu osudu prisiljavajući američku vladu da se ispriča sa zakašnjenjem. Smrtonosni eksperiment je iznijela na vidjelo sveučilišna profesorica sa Wellesleya – Susan Reverby u svome izlaganju na konferenciji u Minnesoti u svibnju prošle godine. New York Times je objavio članak koji se temelji na njezinom radu prošli petak. On je formalno objavljen u siječnju ove godine.

Kroz 29 stranica rada izneseni su detalji o tajnim eksperimentima nad gvatemalskim zarobljenicima, vojnicima i duševnim bolesnicima od strane liječnika zaposlenih u američkom javnom zdravstvu (PHS). Sve u svemu, 696 ispitanika u eksperimentu je bilo, bez njihovog pristanka ili znanja, zaraženo gonorejom, sifilisom i drugim oblicima spolnih oboljenja. Eksperiment je bio dio studija o razvoju tih bolesti i ispitivanju utjecaja penicilina u njihovom sprječavanju, ali ne i u liječenju tih bolesti. To istraživanje nikad nije objavljeno, iako su se neki od njegovih rezultata pojavili u drugim znanstvenim radovima.

Od 497 ispitanika zaraženih sifilisom, 332 ispitanika je liječeno barem djelomično, a 85 ispitanika, čini se, u potpunosti. Međutim, 71 je umrlo tijekom provođenja studije. Za eksperiment su također unovačili gotovo 400 djece bez roditelja koja nisu bila zaražena sifilisom, u dobi između 6 i 16 godina, kako bi ih koristili za usavršavanje procesa ispitivanja krvi.
Reverby je otkrila ovu tajnu studiju dok je istraživala još jedan zloglasni eksperiment sa sifilisom nad 399 crnih najamnih radnika na plantažama u Tuskegeeu, u Alabami. Istraživanje, započeto 1931. i završeno 1972. je također provedeno od strane PHS-a. Sudionici nikada nisu obaviješteni da su zaraženi spolnim bolestima, niti su bili liječeni zbog toga. Mnogi od njih su zarazili svoje žene, a i djeca su im rođena s kongenitalnim sifilisom. U Tuskegee eksperiment su, čini se, bili uključeni crnci koji su već imali sifilis.

No nije bilo tako i u gvatemalskom eksperimentu. U tom slučaju, znanstvenici su sustavno prenosili bolesti svojim ispitanicima, u početku im pružajući usluge prostitutki koje su također bile namjerno zaražene od strane istraživača. Kada se to pokazalo neučinkovitim, oni su ih izravno izložili prijenosnicima spolnih bolesti putem stvaranja ogrebotina na genitalijama, te direktno u kožu kroz ubrizgavanje injekcijom. Ubrzo nakon obolijevanja, žrtve su liječene penicilinom.
Prema Reverbynu izvještaju, pojava penicilina i drugih antibiotika, te njihova rana učinkovitost, zabrinula je neke znanstvenike da bi sifilis i druge zarazne bolesti mogle biti uklonjene prije nego što su temeljito proučene. Gvatemalski eksperiment je prošireno istraživanje ranije provođenog eksperimenta u zatvoru Terre Haute u Indiani, gdje su tzv. volonteri u svrhu ispitivanja bili zaraženi gonorejom.

Prema Reverby, Gvatemala je izabrana jer je zemlja u kojoj je sifilis bio rjeđi u odnosu na američki Jug. Zemljom je praktično vladala United Fruit Company, a ona je imala službu javnog zdravstva koja je bila spremna provoditi studije u zamjenu za prijeko potrebna medicinska pomagala. Nadalje, navedeno je da će takve spolne bolesti manje utjecati na brdsko stanovništvo Maya Indijanaca nego što bi utjecale na druge stanovnike Gvatemale. Reverby sugerira da su takvi rasno obojeni izgovori bili uobičajeni kada su eksperimentatori imali namjeru ciljati na neku potlačenu populaciju. Slični rasni izgovori su korišteni i u Tuskegee suđenju.

Gvatemalski eksperiment vršio se između 1946. i 1948. – godina koje su se poklapale s poznatim suđenjem liječnicima u Nürnbergu u kojem su bila optužena 23 njemačka liječnika za sudjelovanje u medicinskim eksperimentima na tisućama ljudi zatvorenim u koncentracijskim logorima; većina žrtava bili su Židovi, Poljaci, Romi i Rusi. Šesnaest liječnika je proglašeno krivima, sedam od njih je bilo obješeno. Kao rezultat suđenja, razvijen je međunarodni kodeks medicinske etike Nuernberg Code, koji zahtijeva da se bilo kakvo eksperimentiranje na ljudima može obavljati samo uz informirani pristanak i jedino ukoliko će istraživanje biti medicinski korisno.

Značaj suđenja liječnicima u Nurnebergu nije utjecao na neke od PHS istraživača. Šef dr. Cutlera R. H. Arnold, koji je također bio liječnik PHS-a, je rekao kako je problematično eksperimentirati na duševno bolesnima s obzirom da oni nisu mogli dati svoj voljni pristanak, pa bi neke od civilnih organizacija to mogle otkriti i dići puno prašine oko toga…
Nešto kasnije je Dr. John Cutler, američki liječnik koji je vodio eksperiment u Gvatemali i veteran studija Terre Haute u Indiani, također sudjelovao i u Tuskegee eksperimentu. S ulaskom PHS-a u ovu studiju, pridružili su se i Nacionalni institut za zdravstvo i Sveamerička zdravstvena organizacija, u to vrijeme gotovo ogranak PHS-a, piše Reverby. Cutler je umro, bez pokajanja, u 2003. godini.

Tijekom svih ovih godina, američka vlada je aktivno destabilizirala režim Juana José Arevala, predsjednika Gvatemale, kojega je Trumanova uprava optuživala za komunizam. Arevalova vlada je zamijenila brutalnog diktatora Jorgea Ubica koji je vladao Gvatemalom željeznom rukom, uz potporu SAD-a između 1931. i 1944. godine. 1954. godine CIA je zbacila s vlasti Arevalovog nasljednika, Jacoba Arbenza, i postavila vladu koja je, baš kao i Ubicova, nastavila vladati Gvatemalom uz brutalne metode u službi banana-kompanija.

Na objavljivanje Reverbyina nalaza u New York Timesu brzo su reagirali State Department i Bijela kuća.
U zajedničkoj izjavi, državna tajnica Hillary Clinton i tajnica Ministarstva zdravstva Kathleen Sebelius rekle su: “Duboko žalimo što su se takve stvari dogodile i ispričavamo se svim pojedincima koji su bili pogođeni ovakvim užasnim praksama medicinskih istraživanja” Obje dužnosnice su obećale da će pokrenuti temeljitu istragu o ovom pitanju. Obama je također osobno nazvao gvatemalskog predsjednika Alvara Coloma kako bi se ispričao u ime SAD-a. Suđenje o slučaju sifilisa u Gvatemali je, međutim, razotkrilo praksu upotrebe ilegalnih lijekova i medicinskih istraživanja koja traju i danas, naglašavajući cinizam isprike američke vlade. Bez obzira na žaljenje koje su izrazile Clinton i Sebelius, nemoralno eksperimentiranje na ljudima u Sjedinjenim Američkim Državama se nije zaustavilo na gvatemalskom ili Tuskegee slučaju. U razdoblju između 1950. i 1972. djeca s oštećenjima u razvoju su bile žrtve namjerne zaraze hepatitisom.
U porastu je i razotkrivanje praksi korištenja ljudi slabog imovinskog statusa u kolonijalnim i polukolonijalnim zemljama za ispitivanje različitih lijekova. Farmaceutske tvrtke su se rutinski okrenule zemljama poput Nigerije i Južne Afrike za ispitivanje različitih lijekova koji su ilegalni u SAD-u. Često je ovakva populacija ostavljena na nemilost nakon završetka medicinskog ispitivanja ili ako stvari krenu u krivom smjeru.

Prema istraživanju provedenom od strane Tufts Centra za razvoj lijekova, američke farmaceutske kompanije su 1997. provodile 5 posto kliničkih studija izvan Sjedinjenih Američkih Država i zapadne Europe, ali do 2007. udio je porastao na 29 posto.

U 2008. godini, u Argentini na primjer, 12 djece je umrlo nakon što su bili korišteni u istraživanju novog lijeka protiv gripe farmaceutske tvrtke GlaxoSmithKline u kojem sudjeluju tisuće siromašne djece diljem Južne i Srednje Amerike. Nijedno od istraživanja nije provedeno u Europi ili u Sjedinjenim Državama, zbog visokih troškova i strožih standarda provođenja istraživanja. Prema izvješćima medija, neki roditelji te djece izjavili su ili da nisu bili obaviješteni da su njihova djeca bila dio testa za lijekove ili da su bili prisiljavani na sudjelovanje u istraživanju.