U manje od tjedan dana, Vrhovno vijeće oružanih snaga (SCAF) u Egiptu je oduzelo konačnom rezultatu prvih ”slobodnih” predsjedničkih izbora u povijesti zemlje bilo kakvo stvarno značenje, podsjećajući svakoga da ono drži uzde vlasti u državi i ne namjerava ih ispustiti.

U ponedjeljak 18. lipnja, stotine pristalica Mohameda Morsija slavilo je pobjedu kandidata Muslimanskog bratstva na simboličkom trgu Tahrir. Ove demonstracije, za koje se očekivalo da će biti masovne, trajale su samo nekoliko sati. Znak opreznosti jer službeni rezultati nisu trebali biti objavljeni do 21. lipnja? Iako će Morsijeva prednost pred Shafiqom – posljednjim premijerom pod Mubarakom i kandidatom vojske – biti potvrđena, pogled je već bio usmjeren drugamo.

U srijedu 13. lipnja, SCAF je povukao prvi potez: dok je izvanredno stanje prekinuto krajem prošlog mjeseca, vojna policija i vojska su ponovo ovlaštene za uhićivanje i pridržavanje civila, ponovo uspostavljajući izvanredno stanje na de facto osnovi. Sljedeći dan, Visoki ustavni sud provjeravao je valjanost slavnog zakona o ”političkoj izolaciji”, izglasanog krajem travnja u parlamentu kojim dominira Muslimansko bratstvo, a čiji je cilj bio spriječiti sudjelovanje na izborima osobama iz starog režima. Bilo je predvidivo da će Sud, oruđe u rukama SCAF-a, proglasiti ovaj ovaj zakon nevažećim i dopustiti Shafiqu da ostane u utrci. No, Sud je odlučio proglasiti nevažećim i izborni zakon, što je automatski dovelo do raspuštanja Parlamenta kao i Komisije za izradu ustava, koja je tek bila izabrana. To je pravi institucionalni državni udar od strane SCAF-a, poništavanjem rezultata glasanja Egipćana tijekom parlamentarnih izbora u prosincu i siječnju, koje je dalo većinu Muslimanskom bratstvu i njihovim salafističkim saveznicima u Al-Nouru.

U petak, na predvečerje izbora, stotine tisuća glasova koji su izvikivali slogane dva tjedna ranije, nakon donošenja presude na suđenju Mubaraku, ustupilo je mjesto zaglušujućoj tišini; zaprepašteni, revolucionari se nisu mobilizirali, dok je Bratstvo, ostavši još jednom vjerno svojoj legalističkoj orijentaciji, već objavilo da ”poštuje” odluku Visokog ustavnog suda.

Izbori, održani tijekom vikenda, odvili su se u atmosferi apatije. Može se pretpostaviti je perspektiva izbora predsjednika bez parlamenta bila usmjerena na obeshrabrivanje Morsijevog biračkog tijela. Predosjećajući mogući poraz Shafiqa, što se činilo da službeni rezultati potvrđuju, SCAF je, samo nekoliko sati prije zatvaranja biračkih mjesta, odigrao novu kartu, objavljujući ”dopunu” ustavne deklaracije iz ožujka 2011. Uz konfiskaciju zakonodavne vlasti, vojska je izjavila da će biti odgovorna za imenovanje nove Komisije za izradu Ustava, dodatno narušavajući proces demokratske tranzicije. Uspostavljajući svoje pravo veta nad ustavnim propisima koji krše ”interese zemlje”, kao i na moguću objavu rata koja se ne može izvršiti bez njene potpore (propis koji je izgleda usmjeren na smirivanje Izraela, zabrinutog zbog mogućnosti pobjede Muslimanskog bratstva), SCAF je jasno obilježio svoj teritorij suprotstavljajući se pobjedi Morsija.

Bez ikakve vlasti, ali odgovorno pred narodom za rješavanje problema s kojima se egipatsko društvo suočava, počevši od gospodarske krize, Bratstvo, ako njihova pobjeda bude potvrđena, ponovo se nalazi u poziciji gubljenja utjecaja na sljedećim parlamentarnim izborima. Osim ako ne izabere put sukoba sa SCAF-om, mobilizirajući svoje snage i pozivajući ih na ulice – riskirajući da ih preotme revolucionarno krilo. Sa svoje strane, bivši naseristički predsjednički kandidat Hamdeen Sabbahi je već pozvao na stvaranje revolucionarnog bloka za sljedeće izbore. Mogućnost koja se čini prilično nedostatnom u vremenu kada SCAF, nakon što je pomeo ionako nedovoljne demokratske dobitke u nekoliko dana, pokazala je da se ciljevi revolucije mogu zadovoljiti samo putem masovnih mobilizacija i suprotstavljanjem državnim strukturama.

Romain Hingani

Izneseni stavovi osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno službene stavove Radničke borbe.