”Sindikati ne istupaju radikalnije jer su u sprezi sa vlašću”

Intervju Radničke borbe s Marijanom Kolak, sindikalnom povjerenicom Montera.

RB: Možete li nam ukratko predstaviti sebe i sindikat u kojem djelujete?

MK: Ja sam Marijana Kolak, 38 god., majka 2,5 godišnjeg sina (i to je najljepše zanimanje i zvanje na svijetu), supruga jednog krasnog čovjeka i sve ostalo (majka, žena, kraljica …, ovo pokušavam biti duhovita), po zanimanju PTT tehničar ili u prijevodu poštanski službenik, SSS, pokušaj fakulteta propao, radim u Monteru od 1997. god. kao tajnica uprave.

Sindikalno sam se angažirala u firmi praktično nedavno tj. negdje u travnju ove godine, i postala sindikalna povjerenica Sindikata graditeljstva Hrvatske – Sindikalna podružnica Monter, naime tako se točno zovemo, a ovi iz Sindikata graditeljstva u Zagrebu vole kad ih se stalno spominje ili naglašava.

Marijana Kolak
Marijana Kolak

To je doduše manje bitno ili bi bar trebalo biti po mom viđenju, ali znate već kako kod nas sindikati funkcioniraju.

Bitno je naglasiti da smo kasno reagirali i digli glas kad praktično više nismo imali ni ugovorenih poslova ni novca.

RB: Kakva je trenutna situacija u Monteru i kakav je položaj radnika?

MK: Trenutna situacija je sljedeća:

Monter Projekt d.o.o. je u stečaju od 25.05.2012., a tu je najveći broj zaposlenih – 50 radnika uključujući i direktora (tako su se elegantno (zakonski) riješili radnika i sindikata i svega ostalog što uz to ide),

Monter Split d.d. gdje je najveći dio imovine (sve opterećeno hipotekama i fiducijama Hypo banke) ima uposlena 4 radnika i status Q,

Monter Polis d.o.o. također ima 4 uposlena radnika i status Q.

Klasičan način raspodjele imovine, ljudi i novca po tim raznim d.o.o.-ima, tako da je teško to pravno poslije pohvatat ili se naplatiti, bilo da si radnik ili neki treći vjerovnik. Tipični organizirani kriminal i pljačka na hrvatski način.

1997. gospodin Orešar je uzeo firmu Monter Split d.d. s čistim nekretninama u centru grada Splita (upravna zgrada cca 4.000 m2, i skladište Lora preko 5.000 m2) do danas je sve ili rasprodao ili prezadužio. To je samo mali primjer, imali smo mi predstavništva po ex-YU i još puno toga, ali …

Firma Monter Split d.d. mogla je živjeti od najma svojih nekretnina i svoga posla za koji je registrirana bez apsolutno ikakvih problema i bez obzira na krizu u graditeljskom sektoru, ali to smo sve kasno saznali i reagirali.

Uzeo je puste milijune eura kredita na te iste nekretnine, a u međuvremenu smo mi baveći se našom djelatnosti svake godine odrađivali milijunske poslove po objektima u cijeloj RH.

Meni danas nije jasna samo jedna stvar: GDJE SU NOVCI ????

Ali to se već sve zna, da ne budem dosadna.

S obzirom na to da mi nismo proizvodna djelatnost, već uslužna, bavimo se ugradnjom svih instalacija (voda, struja, grijanje, klimatizacija, vatrodojava i sl.), teško i preteško je sklopiti bilo kakav novi ugovor, nakon što smo blokirani po žiro računima s preko 100.000.000,00 kn, i nemamo više novca ni za telefone.

Mi smo kao radnici svi skupa kasno “progledali” gdje i kuda su nas vodili vlasnik i uprava, bili smo sretni sa svojom netto plaćom, a kad smo se osvijestili sad imamo minus 12 plaća i borbu za golo preživljavanje, tako da su ljudi jedva dočekali da ili idu doma ili onaj tko može radi na “crno”, neki ostvaruju ili će ostvariti pravo na mirovinu, a sretni su i oni koji će na biro jer će napokon vidjeti neke novce (da još jednom napomenem mi smo zadnju uplatu imali 06.04.2012. i to je bilo 50% plaće za mjesec 05/2011. god.).

Prosvjed radnika Montera pred zgradom Porezne uprave 24. svibnja
Prosvjed radnika Montera pred zgradom Porezne uprave 24. svibnja

RB: Koji su sljedeći potezi vezani uz budućnost Montera?

MK: Budućnost Montera je vrlo neizvjesna, postoji neka mala mogućnost da firma opstane s nekoliko ljudi , možda 5-10, vidjet ćemo, razgovaramo sa stečajnim upraviteljem, on je spreman podržati posao, ali ukoliko ga mi sami nađemo. On ga neće tražiti i to je otvoreno rekao. Bitno je što će se događati s ove dvije preostale firme, Monter Split d.d. i Monter Polis d.o.o., jer smo bili isprepleteni i poslom i ljudima. Za sada puštamo stečajnom upravitelju da snimi “krvnu sliku” firme, razgovaramo, on pregovara s nekim bitnim vjerovnicima, pa ćemo znati za koji dan ili tjedan di smo.

RB: Smatrate li da bi se model Jadrankamena mogao primijeniti i na Monter? Odnosno, da radnici uzmu cijelu stvar u svoje ruke?

MK: Jadrankamen podržavam, apsolutno. Oni imaju veliku prednost “da imaju posao sutra” i imaju rudnik, i ne znam što država tu čeka, i što se svi prave blesavi, ali evo sad vidimo i Dioki gdje su ušli u vlasništvo i obećali nastavak proizvodnje, pa je prošlo sto dana, a nije se ništa pomaklo s mjesta.

Teško će se stvari mijenjati dok svi ne budemo gladni kruha, a tek onda dolazi ulica, ne znam … Nemamo posla i to je naš najveći problem i problem Monter-a … i toliko smo prezaduženi …

RB: Što mislite o razjedinjenosti sindikata kao i o ponašanju raznih rukovodstava koja izbjegavaju bilo kakve radikalne poteze prema politici sadašnje vlade?

MK: Mislim inače da se sve gore negdje na nekim nivoima dogovara, znači sindikati ne istupaju radikalnije jer su u sprezi s vlašću. I to je to, nema tu puno pameti.

Inače, sve što se događa sada nama ili što se već dogodilo stotinama firmi u Hrvatskoj je rezultat organiziranog kriminala i pljačke ove države Hrvatske od devedesetih na ovamo.

Mi smo duboko korumpirana država u svim segmentima vlasti i državnih institucija, uključujući i sudstvo najviše.

Ovo što se dogodilo ovoj državi i svima nama je veleizdaja, a žrtve su kao i uvijek obični mali ljudi i naravno radnici i svi oni koji žele normalno i pošteno živjeti od svoga rada i tako odgajati svoju djecu.

Podržavam sve i svakoga koji se bore za svoje pravo na rad i život dostojan čovjeka.

 

Radnička borba

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 5.0/5 (7 votes cast)
''Sindikati ne istupaju radikalnije jer su u sprezi sa vlašću'', 5.0 out of 5 based on 7 ratings

4 Komentari za ovaj post

  1. Ivan Kaže:

    “Mislim inače da se sve gore negdje na nekim nivoima dogovara, znači sindikati ne istupaju radikalnije jer su u sprezi s vlašću. I to je to, nema tu puno pameti.”

    A vi sugerirate radnicima da se pridruže sindikatima, da ih dobro uhljebljena birokratska gospoda kontrolirano podvedu na milost političkoj vrhuški.

    Vrijeme je da preispitate metodologiju, da okrenete leđa sindikatima jer su sindikati obični svodnici.

    Sjetite se peticije za obranu zakona o radu. I? Tko će pametan podržaiti bilo koju njihovu novu akciju? Nitko, naravno. Ili, samo poneka naivna budala. Promjenemogu biti inicirane samo od organizacija kao što je vaša, ali bez teoretiziranja – samo gola ulična akcija. Bez ravnoteže straha nema bolje sutrašnjice.

    Oprostite na trolanju – Živio Sever, Živo Matiješević!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 4 votes)
  2. crveni Kaže:

    a Marijana Kolak koju ovako citiraš je isto u sindikatu i u njemu radi. O argumenta li…

    O metodologiji se naravno uvijek može raspravljati. Evo dijela jednog tekst objavljenog na ovim stranicama pred dosta vremena:

    Pojam sektaštva koji ćemo upotrebljavati ne treba shvatiti naprosto kao pogrdan epitet, izabran kako bismo njime vrijeđali naše neistomišljenike. Pod njime ćemo ovdje podrazumijevati praksu bavljenja socijalnim i političkim pitanjima kod koje se pojedinac ili grupa svojim stavovima i strategijom nastoje suprotstaviti (često i prikazati kao alternativa) masovnim radničkim organizacijama ili predstaviti masovnu organizaciju koje su sami članovi kao jedinu pozvanu da zastupa radničke interese. Većina onoga što ćemo nazivati sektaškim kritikama, a koje dolaze ili u obliku međusobnih optuživanja rukovodstava različitih sindikalnih središnjica ili napada na sindikate od pojedinaca i grupa izvan sindikata, na teorijskom je planu potpomognuto intelektualnom lijenošču. Intelektualna lijenost podrazumijeva izostanak ozbiljne i realne analize stvarnosti i njezinih dijelova, nesklonost raščlambi složenih pojmova, kao i zasnivanje političke linije na emotivnim impulsima, a ne racionalnim razlozima. Svim takvim svjesnim ili nesvjesnim kritičarima moramo dati nekoliko savjeta. Sasvim je pogrešno reći sindikat, HUS ili SSSH i pri tome zamišljati neku homogenu nedjeljivu cjelinu. Još je više pogrešno i promašeno na takvim shvaćanjima izgrađivati stavove i analize. Prihvaćajući tu trivijalnu logiku dolazi se do shvaćanja po kojemu je sindikat utjelovljen u svojemu rukovodstvu. Takvo rezoniranje i takve jednostavne personifikacije odgovaraju lijenim umovima jer ne zahtijevaju pretjerani napor mišljenja, no vode do katastrofalnih zaključaka i katastrofalne prakse. Zapravo, niti je HUS Ozren Matijašević, niti je SSSH Ana Knežević – a isto tako ni skup njihovih tajnika, blagajnika, organizatora itd. Sindikat je radnička organizacija, osnovana od strane radnika za zaštitu njihovih neposrednih interesa; organizacija koja posjeduje određenu strukturu i složenost, koja u sebi sadržava različite, suprotstavljene tendencije i stavove: organizacija koja u slučaju SSSH-a i HUS-a obuhvaća 211 000, odnosno 50 000 radnika. Oni koji izriču generalne tvrdnje bilo npr. protiv HUS-a, bilo protiv SSSH-a, te im se sektaški suprotstavljaju, zapravo se sektaški suprotstavljaju masi od 50 000, odnosno 211 000 organiziranih radnika. To je ono što se naziva sektaštvom. Oni bi nam odgovorili: „ ali, sindikati popuštaju vladi i pristaju na kompromise, birokratizirani su, neki njihovi članovi imaju skoro tri puta veće plaće nego prosječni radnici, često je retorika njihovih članova obojena nacionalnim populizmom, ideje i zahtjevi koje nam serviraju često su nejasni i zbrkani itd. itd“ .Ne možemo reći da je to sasvim netočno, no tu u igru ulazi onaj moment namjerne ili nenamjerne intelektualne lijenosti. Potrebno je sindikat promatrati kao složenu strukturu, te uočiti njezine različite dijelove, a ne ga promatrati kao nedjeljivu gromadu. Posebno je važno razlikovati masu običnog radničkog članstva od samog rukovodstva. Potrebno je biti kritičan, jasno definirati svoju političku liniju i razlikovati je od ostalih, te se boriti se za njezinu dominaciju; rukovodstvo podvrgavati nužnoj kritici i zahtijevati njegovo pomlađivanje kada je to potrebno. No, nikada, nikada, nikada se ne mogu okretati leđa desecima i tisućama organiziranih radnika, te vršiti promašeni i sektaški napadi na cijele sindikate. Mi vjerujemo da je potrebno znatno promijeniti i reformirati postojeće sindikate, te omogućiti njihovo ujedinjavanje. No, to se može postići samo radom radnika unutar postojećih masovnih sindikata. No, ne bi li ipak bilo moguće osnivanje malenih, no istinski borbenih sindikata, koji bi u svoje redove borbenošću i beskompromisnošću ubrzo privukli veliki broj radnika? Odgovor glasi – svakako, no uslijed jasno određenih uvjeta. Takve nagle promjene bile bi moguće kada bi bile u skladu s razvojem situacije, odnosno u vremenima velikih previranja i radikalizacije masa, te kada bi iza sebe imale određenu radničku bazu, kao i iskusne i sposobne sindikalne aktiviste. U takvim bi trenucima i Radnička borba, ako bi to bilo potrebno, iskazala podršku ovakvoj praksi djelovanja. No, sasvim je očito koliko bi takvi pokušaji, koji će jednom vjerojatno biti nužni, danas bili promašeni i tragikomični – u „mirnim periodima“ radnici vjeruju svojim tradicionalnim organizacijama, te se uvijek za zaštitu obraćaju upravo njima.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0 (from 4 votes)
  3. Ivan Kaže:

    “Zapravo, niti je HUS Ozren Matijašević, niti je SSSH Ana Knežević – a isto tako ni skup njihovih tajnika, blagajnika, organizatora itd. Sindikat je radnička organizacija, osnovana od strane radnika za zaštitu njihovih neposrednih interesa; organizacija koja posjeduje određenu strukturu i složenost, koja u sebi sadržava različite, suprotstavljene tendencije i stavove: organizacija koja u slučaju SSSH-a i HUS-a obuhvaća 211 000, odnosno 50 000 radnika.

    Ovu laprdažu koristi katolička crkva kada govori da crkva nisu crkveni oci nego je crkva zajednica njezinih vjernika. To, posljedično, znači: tko napada crkvu, napada sve njezine pripadnike.

    Možda sam ja intelektualno lijen, ali vi svakako niste pametni ako mislite da se sindikati mogu reformirati iznutra.

    “No, to se može postići samo radom radnika unutar postojećih masovnih sindikata.”

    Pretpostavljam da vam je jasno da je riječ o nonsensu. Ne kužim o čemu pričate. Stojite sa strane u svojim intelektualističkim nišama i vičete na radnike da moraju bolje raditi unutar sindikata. To je kao da dođete pred zgradu SDP-a i vičete na sve koji u nju ulaze tražeći da više rade na reformi stranke. Smiješno.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: -1 (from 5 votes)
  4. petar II Kaže:

    Milanović ode odglumit Monicu Lewinski i dva dana nakon što se vratio iz Amerike potpiše zakon po kojem se dozvoljava prodaja i distribucija smrtonosne GMO hrane bez oznake upozorenja na pakovanju (jer je Amerika eskluzivni vlasnik prava na dio zarade od GMO).Čelnik HUSa odustaje od osnaženja 700 000 potpisa nakon što je viđen da izlazi iz ureda Sanadera u koji je kako govore svjedoci ulazio kao u svoj tinel.Božanstvo zlatno tele je podivljalo i uvuklo u svoje rituale i crkvu koja od novaca iz buđeta opljačkanog i izgladnjelog naroda gradi palače od poludragog najskupljeg kamena na svijetu, oniksa! Novac je požderao ljudskost i ljude i izaziva propast zapadne civilizacije. Proces je toliko nepovratno zahvatio sve pore društva da se kroz institucije više ne mogu ispravljati nastali užasi. Ostala je još jedino direktna pobuna na ulicama i trgovima. To je onih 99% koji su počeli dizati glavu. A vi? Hoćete li se sramiti svojih potomaka kad budu pričali o tome kako ste bez ikakvog ljudskog dostojanstva i prave pobune trpili da mjesecima radite bez plaće, bez uplate davanja, krepavali bez posla dok su oko vas pljačkali vašu i ostale firme! Hoćete li moći reči: bili smo ljudi i proživjeli život kao ljudi!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: +3 (from 3 votes)

Leave a Reply

Advertise Here

Prijavite se na mailing listu Radničke borbe

Adresa e-pošte

Pogledajte grupu